“Al ću odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: vodit ćeš me po naumu svojem da me zatim uzmeš u slavu svoju. Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srce moga, i baštino moja, o Bože dovijeka!” (Psalam 73)
Dana 17. prosinca napustio nas je naš otac i suprug
Ti ca si pored nas zivija
Gre nan vrime.
Vaja poc.
Put mastrinke
Ca nas ceka
Tako u nas u selu
Od pamtivjeka.
A ni opet fer
Kad gredu dobri prije zli
Rastace se generacija moja
I do cega meni danas je?
Ni do cega
Ni doccega…
Evo kontan jos nan nije vrime
Ajmo zastat pa pokajmo grije
Ma ni oni gori nije uvik fer
Uzme nama ljude drage mile
Uzme nan ih i pri ca smo mislili
Da njemu gredu…
Pa da je bilo jos diko na rivi zastat
Malo iscakulat izjadat
Sitit se oni dan ca nas zajedno vezu…
Nasmijat se bazama
Za nekin i pustit suzu ono ka da necemo
Niko ovod nije fer.
Ni mi ni on ni ja
Tek danas uspomena stoji sad
Da je on
Oti s nama i pored nas