Google

Spin

Kontroliranje/saniranje štete spinom i kampanja blaćenja danas su vrlo popularni alati, najčešće društveno-političke scene (ali i svih slojeva društva), gdje ih vrlo lako uočavamo i prepoznajemo, pogotovo u ovakvo predizborno vrijeme, kada se čini da oko nas uzavriju kojekakve neutažene/neupražnjene sirove strasti.

Damage control spin – in politics and media to describe a need to suppress information or employ spin doctors to represent a response to a situation = Saniranje/kontroliranje štete spinom – izraz koji se koristi u politici i medijima da bi opisao potrebu suzbijanja informacija ili upošljavanje spin-doktora koji će biti odgovor na kriznu situaciju.

A smear campaign – a metaphor for activity that can harm an individual or group’s reputation by conflation with a stigmatized group; sometimes is used more generally to include any reputation-damaging activity, including such colloquialisms as mud slinging; the term can refer to an attempt to damage a private person’s reputation: for example, during a trial, the opposing counsel may attempt to cast doubt on the reliability of a witness = Kampanja blaćenja – metafora za djelovanje koje blati ugled pojedinca ili grupe stigmatiziranjem; ponekad se koristi općenito za opisivanje bilo kakve aktivnosti rušenja kredibiliteta povlačenjem po blatu i nabacivanjem blata; termin se može odnositi na pokušaje narušavanja ugleda pojedinca: na primjer, tijekom suđenja tužitelj može pokušati potkopati kredibilitet svjedoka obrane.

Uporaba istih uvijek je šablonski predvidljiva, kao i šablona primitivizma, i odvija se po istom metodološkom obrascu:

Kada neka istina iziđe na svjetlo dana, onaj kome ta istina ne odgovara (otkriva ga u ružnom svjetlu, remeti mu planove) – u pravilu čini sve da istinu:
1. pošto-poto ušutka, zataška, skrene sa nje pažnju, pa često pri tom ne preže ni pred čim da u međuvremenu istinu iskrivi, te ju učini nezanimljivom i naizgled nebitnom.
2. A to će najlakše učiniti pokušajem rušenja kredibiliteta osobe koja izgovara istinite činjenice (i time mu predstavlja prijetnju).

Pokušaji rušenja kredibiliteta izvršavaju se raznim živopisnim načinima: prozirnim omalovažavanjem, poturanjem slikovitih laži, plitkim objedama i šupljim uvredama na račun te osobe, primitivnim sirovim blaćenjem, to jest izmišljanjem lažnih ocrnjujućih informacija. To je klasičan obrambeni potez onih kojima istina ne odgovara te su njome stjerani u kut.

Kao što se dade naslutiti, saniranje štete prljavom kampanjom blaćenja i podmetanja, prepoznatljiva je tipično politikantska strategija, vrhunac divljaštva i sumrak uljudbe, njeno dno dna, čiji smo školski primjer recimo nedavno mogli doživjeli i na domaćoj političkoj sceni, kada se lažnom optužbom za nasilništvo prema vlastitoj supruzi pokušalo na osobnoj razini diskreditirati oporbenog čelnika i barem prividno ojačati poljuljana pozicija vladajuće stranke.

U trenutku kada je istina bjelodana (u ovom slučaju istina da je vladajuća garnitura odgovorna za gospodarski kolaps), spinom se naime vrši prebacivanje oka javnosti sa izgovorene istine na – karakter, osobnost, intimu pojedinca, odnosno ustanove, organizacije koji istinu iznose. Jer blaćenjem karaktera, osobnosti, intime tog pojedinca, ustanove ili organizacije – izgovorena istina također prividno gubi na kredibilitetu (zamagljivanje fokusa). Pa se perfidnim spin-forsiranjem pseudopitanja „Tko je kakav“ (Tko si/Tko ste), odvraća pogled od vlastite krivnje i od izgovorene istine, prebacivanjem fokusa/loptice na (ne)bitnost pitanja – tko je i kakav onaj ili ono (tko opasnu istinu izgovara).

Ugrožena strana dakle pokreće spin-mehanizam koji služi da bio zavrtio priču, odvratio oči javnosti sa istine, to jest spinom donekle kontrolirao već počinjenu štetu. A način je diskreditacija i rušenje kredibiliteta one osobe, ustanove ili organizacije, koja iznosi istinite činjenice, uz pomoć spin-alata izmišljanja i difamacije.

Djevojka je trudna i već joj se vidi stomak, momak je napravio dijete, no ne želi ga priznati. Njegova dobrostojeća obitelj pokreće strategiju saniranja štete rušenjem njenog kredibiliteta širenjem ogavne laži da je djevojka prostitutka i na izmišljenom podatku grade alibi za svoga sina. Spin djeluje, javnost je podijeljena oko nove nametnute teme, dio publikuma nasjeda na spin, no mijenja li to činjenicu da je djevojka i dalje trudna, a momak kukavica? Ta ne – trudnoća je neosporiva, uskoro će i porođaj, a obitelj momka razapinjanjem djevojke samo potvrđuje njegov kukavičluk. Djevojka i nezavedeni dio publikuma ne gube iz vida meritum stvari: Momak je otac djeteta.

Otto Quangel na dopisnicama piše da je Adolf Hitler ubojica njemačkih sinova. Nacisti saniraju štetu rušeći na sudu njegov kredibilitet lažnom optužbom da je on mentalno zaostali i neobrazovani tvornički radnik i na izmišljenom psihološkom profilu grade alibi za njegovo smaknuće. Spin djeluje, javnost je podijeljena oko nove nametnute teme, dio publikuma nasjeda na spin, no mijenja li to činjenicu da su nacisti i Adolf Hitler ubojice? Ta ne – oni tu činjenicu ubojstvom/razapinjanjem Otta Quangela samo potvrđuju. Otto i nezavedeni dio publikuma ne gube iz vida meritum stvari: Nacisti su ubojice.

Kampanju blaćenja karakterizira klasično divljaštvo, odnosno točke 3, 4. i 5. projekcijske faze B (o kojoj je bilo riječi u prehodnom postu) i pribjegavaju joj klasični ugroženi divljaci. A štetočina, to jest onaj tko je učinio krimen/štetu koju želi zataškati, zapravo čini dodatni autodiskreditirajući krimen i divljaštvo (točka 6. projekcijske faze C) omalovažavajućim napadom na nešto što nema nikakve veze sa onom istinom koja ga ugrožava, odnosno čini to napadom (koji je najbolja obrana) na nečije podrijetlo, spol, izgled, životne navike i stil, vještine, obrazovanje, stručnost, profesiju, etc.

Dakle, divljaci se opetovanim divljaštvom i projiciranjem potvrđuju kao zlikovci, kukavice i kriminalci, koji se skrivaju iza spina.

Školski primjer saniranja štete spinom i kampanjom blaćenja na svjetskoj razini je – slučaj Juliana Assangea. Kojemu su nakon afere WikiLeaks i objavljivanja tajnih dokumenata američke administracije, ekspresno brzo krenuli rušiti (i ruše) kredibilitet na osobnoj razini propitivanjem njegovih seksualnih navika. Spuštanje rasprave na tu razinu najbrži je i najefikasniji metod difamacije, jer je najlakši, te ne zahtijeva puno truda osim pokretanja glasina. Seksualnost, vjera, rasa, podrijetlo, vrlo su zahvalni za spin, jer je čovjek kao vrsta na njih najosjetljiviji, no seks je ujedno i najslasniji i najpikantniji kolač za skretanje voajerskog oka javnosti sa izgovorene istine. Seks, kao što je nebrojeno puta dokazano (prisjetimo se mini-eksperimenta koji to potvrđuje), u današnjem svijetu prodaje apsolutno sve i koriste ga apsolutno svi, od medija, preko modne industrije, glazbene industrije, auto industrije, reklamne industrije do šoubiznisa, pa se tako vrlo efikasno to doslovno „spin-pičkaranje“ koristi i u industriji laži.

Naravno, opet po točci 6. projekcijske faze C, istinom ugroženi divljaci nisu u stanju sagledati da se srozavanjem na spin-pičkaranje sami razotkrivaju kao pičkice. Američka administracija, kao i pojedini europski dužnosnici koji su pozivali na Assangeov linč, te takvim pičkaranjem prebacili fokus sa vlastite krivnje na Assangeovu postelju, nisu svojim potezima učinili ništa drugo doli još jednom potvrdili svoju kroničnu ugroženost, te razotkrili svoju – najslabiju točku/slabine.

Spin-doktori u svojim makinacijama uvijek računaju na pravilo da nitko nije prorok u vlastitom selu. Suseljani su podrugljivo podcjenjivački retorizirali „Tko si ti“ i odgovarali „Ne možeš biti prorok jer mi te znamo, ti si iz našeg sela, ti si sin toga i te, ti si najobičniji… mehaničar, starac, student, kućanica, bloger, razvedenica, crnac, penzioner, bauštelac, žena… stolar! Ta kako bi baš ti mogao biti onaj tko vidi, govori i zna više od Nas?!“

Farizeji su podrugljivo podcjenjivački retorizirali „Tko si ti“ i odgovarali „Ma što zna taj provincijski stolar?! On ne izgleda kao mi, ne odijeva se kao mi, ne govori kao mi, ne piše kao mi, on je ovakav i onakav, druži se s tim i tim, jaše na magarcu i govori budalaštine! On je nitko i ništa, on je ništica!„

U panici od te ništice i njegovog glasa koji je govorio istinu bacili su se na kontroliranje štete rušeći stolarov kredibilitet divljačkim podcjenjivanjem i porugom, u međuvremenu mu radeći i o glavi.

No bez obzira na koju osobnu točku drugoga tukla njihova kampanja blaćenja (podrijetlo, profesiju, seksualnost, karakter, obrazovanje), mijenja li blaćenje istinitu činjenicu da su sami raskrinkani kao neljudi?

Momak je otac djeteta, nacisti su ubojice. Što su dakle bili ti koji sanirajući štetu spinom prozivaju „Tko si ti“? Što su oni? Sumrak pameti (kao gđa.Sumrak), civiliziranosti i ljudskosti. Jer na koncu možeš biti samo tko ili što, čovjek ili nečovjek.

Pa bez obzira bio JA – mehaničar, trgovac, carinik, pastir, student, starac, mladac, muškarac, suprug, žena, psiholog, sociolog, politolog, heteroseksualac, homoseksualac, samac, ženskar, razvedenik, udovica, supruga, ljubavnica, otac, majka, djed, baka, netjak, kršćanin, crnac, Židov, Hrvat, doktor, filozof, akademik, dijete, pisac, novinar, kolumnist, bloger, stolar… odgovor je oduvijek jedan – ne gubeći iz vida meritum stvari, u ovom trenutku sam/smo glas istine koji jasno vidi/izgovara što si ti / što ste vi.

Ti si/vi ste štetočina, onaj i ono što čini krimen/štetu.

Ispeci pa reci:

Komentiraj