U ovi utorak je u Biskupovoj palači u organizaciji Dragovoljačke braniteljske udruge Stina pradidova i Grada Kaštili održana Spomen večer i Okrugli stol/tribina o savezničkomen bonbardiranju Kaštel Sučurca koja je krenila unikomen čudnomen smjeru,jer su se predavači otu večer prilično udaljili od Sučurca i naše tragedije od pri 76.godin kad je u bonbardiranju našega sela stradalo 97 nevini žrtav,puna mi je kapa više otega politiziranja,di se ko koja tragedija dogodila odma je ispolitiziradu (iako svi volidu naglasit kako to nije politiziranje),ma dokle više,npr.mene ka unuka moje babe koja je oti dan poginila interesira zašto se ovi naš stari kanpanejal,spomenik neviniman žrtvan bonbardiranja u II Svjeskomen ratu di je u jednomen danu u našemu selu svaka obitelj ostala bez nekoga svoga najmilijega,jednostavno zapustija, pitanje je u kakvomen je uopče stanju i koliko če još moč odolit nemaru i nebrizi,znamo ča je lani bilo,od strane Grada i Mjesnoga Odbora, niti buket cviča se nije meklo…

Zašto oto predavanje nikidan nije krenilo npr. u smjeru ča se po selu jema več duugo vrimena govori,a i ja san pri par godin o tomen pisa,a to je da je ova tragedija ča se dogodila mogla bit još puno gora,jer po tomen ča se govori nebi bija ni kamen na kamenu u selu osta,a i pitanje je koliki bi u konačnici bija broj žrtav.
Sučurane zanima zašto se ovi ča su se uvatili istraživat nisu zainteresirali za priču koja je vezana za nazovimo ga, drugi nalet bonbardiranja-to su oni ča su odili iza ovi prvi, koji je tribalo izvest sa još večiman bonban nego ča su to bile one iz prvoga naleta,ali je jedan od piloti pripozna selo iz kojega su njegovi potekli,kako priča ide, pripozna je misto o kojemu su mu otac i dida govorili,a govori se i o imenu i prezimenu (koje sad neču pisat) toga pilota, porijeklom iz Sučurca, koji je u zanji momenat uspija upozorit svoje kolege i smrtonosni teret su zamisto po našemu selu istresli u more,a znan još ka dite priče od naši stari koji su govorili,da sriča kako oti ča su vozili avijone nisu bili baš precizni,jerbo da je puno bonbi u more završilo,a kad se to usporedi sa ovon pričon o pilotu,onda dođemo do onega, da su “dva i dva jednako je četiri”.

Eto,to bi Sučurane puno više bilo zanimalo.Zašto istraživanja nisu krenila u tomen smjeru? Zar to nije vridno istražit o čemu se zapravo tote radilo,jer ova priča je ono šta bi se tribalo istirat na čistac i otemu bi pilotu tribalo,a ako nije više među živiman,onda posthumno dodijelit največi Hrvatski orden,pronač njegove nasljednike,pozvat ji u Kaštila i svečano im na Spomendan ove velike tragedije oti orden uručit,a pilota proglasit počasnin građaninon Kaštili i na staromen kanpanelu, na aneksu spomen ploče zlatniman sloviman njegovo ime i zahvalu mu ispisat.Jer kako bi naši stari rekli,MIRITA.

Eto ja toliko,a ovo zanje ča san napisa o istraživanju cilega slučaja,dodjeli ordenja,proglašvanjen otoga pilota počasnin građaninon i spomen ploči,čemo mi ka opozicija na sljedečoj sjednici od Mjesnoga Odbora pridložit.

————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————————–
Ovo doli je inicijativa koju je otu večer u skračenoj verziji pročitala Lucija Skorup,dok je ostatak u svomen izlaganju iznija Mihovil Biočić koji je na kraju reka da bi bilo dobro da 05. prosinca u Kaštiliman bude Spomen dan i reka kako je tu inicijativu več odavna niko pridložija,na predavanju su još govorili i don Josip Dukić i Tihomir Rajčić,a na samomen početku u ime Udruge Stina pradidova prisutne je pozdravija predsjednik Ante Komljen,a u ime Grada Denis Ivanović,dok je recitale pročitala,Mira Marinović Batić.

Spomen večer i okrugli stol/tribina povodom 76. Obljetnice bombardiranja K. Sućurca
Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti;
ima granica na kojima se mora stati i
ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!
Franjo kard. Kuharić

Ovo su uvodne riječi s kojima bi vas uveli na današnju tribinu,a time još jednom predstavili INICIJATIVU Dragovoljačko-braniteljske udruge „Stina pradidova“ Kaštela, a koja je i službeno upućena prema poglavarstvu Grada Kaštela još 14. svibnja 2018. g. Na žalost odgovora nema do danas. Pa ipak ova tribina ostavlja nadu da idemo u dobrom smjeru.
Prijedlog naše udruge je da hrvatske institucije, prvenstveno Grad Kaštela, pokrene postupak revizije dugogodišnje i široj javnosti poznate neistine i nepravde, kako na državnoj, tako i na lokalnoj razini. Naime, poznata je tragična sudbina naših pokojnih mještana u savezničkom bombardiranju iz 2. svj rata, kada je u bombardiranju 5. prosinca 1943. u 15:05 poslijepodne, živote je izgubilo 97 naših sumještana, zajedno sa svećenikom don Ante Rubignonijem. Na spomen-ploči starog zvonika je u vremenu od 1968. do 1993. stajalo kako su nastradali bili “žrtve fašističkog terora”, a natpis je nakon 50 godina, u slobodnoj Hrvatskoj, na inicijativu pojedinih mještana, okupljenih prvenstveno u Društvu za očuvanje kulturne baštine Podvorje, koji su čitav slučaj temeljito istražili, zamijenjen s istinitim natpisom, pa tako na spomen ploči danas ipak stoji kako su poginuli nevine žrtve anglo-američkog bombardiranja. Time je držimo i taj bitan dio povijesne neistine i nepravde samo dijelom ispravljen. Dakle, nedovoljno i nepotpuno jer prije nekoliko godina otkrilo se i to kako je veći dio žrtava savezničkog bombardiranja Kaštel Sućurca, točnije njih 69, uvršteno na popise žrtava u Jasenovcu Research Instituta u New Yorku.
Osim toga javno poznato kako se na tom popisu nalaze i brojna imena osoba umrlih u zbjegovima u El Shattu, Južnoj Italiji, četničkog zločina u Gatima, žrtava njemačkih nacista u selu Žeževici itd. Ono što je bila pak namjera i osnova ove inicijative jest potaknuti predstavnike Grada Kaštela da dužno isprave i taj dio povijesne nepravde. Laži i manipulacije preko kojih na žalost mnogi još uvijek bešćutno prelaze ili rekli bi čak i svjesno na njih pristaju. Bilo šutnjom ili nečinjenjem. Smatramo da bi na tu neistinu i nepravdu trebale reagirati prije svega osobe u državnim i gradskim institucijama. Osim što smo kao udruga opetovano i višekratno pisali i ukazivali na ovu povijesnu neistinu smatramo da u ovom slučaju to isto trebaju učiniti i službeni predstavnici Grada Kaštela.
Činjenica da taj Institut osnovan 1998.g. u New Yorku, uz pomoć američkih vlasti ulazi u školski sistem SAD i Kanade, stvarajući tako predrasude o Hrvatima kao genocidnom narodu, i da ti podaci jednostavno nisu točni. Ta laž vrijeđa, kako pokojne, tako i nas žive jer gotovo svakodnevno imamo priliku nazočiti tribinama, predavanjima, godišnjicama, pijetetima, odavanjima počasti i Danima sjećanja te raznim drugim medijskim objavama kroz koje se ta laž šutke provlači ili čak glasno istiće.
Stoga smo od predstavnika Grada Kaštela tražili da dužno reagiraju i razmotre našu inicijativu, a kao rezultat toga onda i upute prosvjedno pismo te demanti gradonačelniku New Yorka. Paralelno s time naravno i svim hrvatskim institucijama jer kaže se, i to ne bez razloga, da je povijest samo ono što je zapisano, a da ono što se dogodilo i nije zapisano nije povijest. Smatramo da ovom Inicijativom bar na svojoj lokalnoj razini skidamo i taj dio naše zajedničke odgovornosti.
Inicijativu pak držimo iskrenom i ne želimo da joj se pridodaju nikakve suvišne, manipulativne, a posebno ne politikantske konotacije. Naši poginuli su toga dana svjedočili činu vjere i ljubavi prema Bogu, a njihova nevina žrtva trajno obvezuje i zaklinje sve buduće generacije, naročito institucionalne predstavnike svih razina obnašanja vlasti.
Uz navedeno dali smo i prijedlog da se paljenje svijeća i izrazi pijeteta pred Spomenikom nevinim žrtvama u K. Sućurcu uvede u službeni protokol grada Kaštela. Izraziti poštovanje prema nevinim žrtvama trebala bi biti obveza pogotovo prilikom dolazaka stranih službenih delegacija i predstavnika veleposlanstava. Imali smo za primjer recimo posjet Engleskog ili Izraelskog veleposlanika u čijem sadržaju nema takve vrste iskazivanja počasti što je po nama veliki propust. Također je pri tome bitno istaknuti i što skorije uređenje cijelog prostora, uklanjanje pitara, sanaciju kampanela te isticanje hrvatskog stijega na kampanelu tijekom cijele godine.

S poštovanjem,
Udruga „Stina pradidova“ Kaštela