Nikidan,točnije u petak u Vitturija je u organizaciji Renate i Graske knjižnice gostova Krešimir Mišak.
E sad ča ja mogu o nazovimo ka nikoj vrsti toga predavanja reč?

Ništa,Krešimira moreš jednu pet uri u komadu slušat, ne pada ti napamet ni pit ni jist,jerbo je čovik toliko zanimljiv da ti vrime sa njin jednostavno proleti. E i sad prije nego šta san počeja ovo pisat razmišlja san o tomen ko me more prikovat za stolicu i da ga ja pažljivo slušan jednu uru ipo, ka ča je to bilo u petak? Niko. Bar mene,a neču spominjat sad ove po razniman strankan ča moradu svoje šefove slušat,a najradije bi pobigli glavon bez obzira,ali eto, moradu ga trpit jer…
A o čemu je to Krešimir govorija? A o svemu onomen ča smo prošli,prolazimo i ono ča če nan u budučnosti doč,a kad ga slušaš reka bi, ma vidi ga kako priskače sa teme na temu,a onda vidiš da je sve to povezano i jedno bez drugoga nikako ne ide.
Pa smo mogli čut kako se sve okolo nas događa nevjerojatnon brzinon i spomenija svoju čer koja je najedan put igru sa vršnjacima zaminila tamo nekima prijateljstviman na fejsbuku,pa o hakiranoj stvarnosti,pa o umjetnoj inteligenciji bez koje je danas puno toga nezamislivo i o problemu šta napravit sa ljudima koje če ta umjetna inteligencija zaminit,pa je govorija o tomen kako danas nema privatnosti,sve se snima,a zbog toga je kod ljudi prisutna samocenzura,pa je govorija o kultu tijela i postavija pitanje,zašto ljudi na to trošidu puno vrimena i novca,a npr.na kult duha ne,pa onda ništo o svladavanju značenja riči,pa zašto danas imamo gmo stabla,o CO2 i vodenoj pari…