Antonia Balek naša je miščanka, nepokretna je osoba koja bez kolici ne more ništa.
Osvajačica je dvi zlatne medalje u atletici –bacanje koplja i kugle na paraolipijskiman igran 2008g. u Pekingu i to sa postavljenima svjeskin rekordima i osvajačica je srebrne medalje sa svjeskoga prvenstva u bacanju diska.

Zašto sad ja ovo pišen? A zato šta san je danas nakon duugo duuugo vrimena vidija da prolazi „mojon“ ulicon iz pravca sela i pitan je šta je reč da se uputila sa koliciman? (jerbo znan da je do sad po nju dolazija specijalizirani konbi za invalide). A evo vidiš, nema više konbija. A kako nima? A ča mu se dogodilo? A nije mu se ništa dogodilo nego od 31.08. Smodlaka koji nas je do sad vozija više ne vozi jer je Grad Kaštila prikinija plačanje takvoga prijevoza. Govori Antonia. Čekaj malo,a kako češ onda ti uopče funkcionirat? Ne samo ja,govori Antonia,več i svi ostali invalidi u Kaštilima koji su nepokretni ka i ja,a od 30.09. na Spliskome Sveučilištu počinju joj i redovna predavanja na magisteriju forenzičnih znanosti. Pa jesi li provala sa kin razgovarat u Gradu Kaštila ili u Crvenomen križu? A jesan? I šta su ti rekli? A evo,govori Antonia da ti nebi lagala otvara poruku na mobitelu i uvatila se čitat. Čekaj pomalo čitaj ne mogu ja tako brzo pisat, i govori ona: „Kako joj je dogradonačelnik Bonacin napisa poruku da prijevoz more osigurat isključivo priko Crvenoga križa Kaštila kod g. Pere Boljata s tin da se triba najavit par dan prije jer Grad oti prijevoz plača i svaki prijevoz mora bit evidentiran,a to more koristit jedan ili dva puta misečno. I? jesi li nazvala g.Boljata? Jesan. i šta je on reka? Antonia se opet uvatila „listat“po mobitelu,a reka je: „ Da mi je u dva razgovora objasnija da oni vozidu samo školsku dicu sa posebniman potriban koja su pokretna i da nisu opremljeni za vožnju za nepokretne invalide zašto je potribno posebno vozilo sa ranpon ka i vozač koji je za to osposobljen zato u najboljoj volji i želji nismo u mogučnosti da Van pomognemo i dalje piše kako je G. Bonacin obavija razgovor sa susjednin gradon koje ima takvo vozilo da joj kad joj je najpotribnije pomogne za pribacit. I? Opet „lista“ po mobitelu i govori kako joj je g.Bonacin napisa : „ Kako su upravo zbog nje dogovorili pomoč kod prijevoza sa susjednin gradom ,ali nažalost oni zbog svoji obavez moredu pomoč samo jedan ili dva puta misečno.
A šta reč? Ništa. Valjda če se nač koje valjano rješenje i da če Antonia i njoj slični ka i do sad imat prijevoz koji joj je potriban za da bi mogla obavljat svoje svakodnevne potribe,jer samo ona i ljudi poput nje mogu znat kako je to kad si od nekoga ovisan,a mi se moremo molit Bogu da joj se čako ne dogodi dok bude sa koliciman prilazit štriku,a priko ovega prilaza ča ga vidite na slici dosta puti je bilo nesrič jer se kad se prilazi iz pravca sela prema „Kavi“ vidi jema li vlaka tek onda kad dođete blizu štrike.

Ako ko ima šta za dodat ili misli da ovo nije bilo objektivno prineseno neka se javi na broj mobitela koji če nač u impresumu.