One skaline nasuprot kafiča ča se nalazi ispod Tomija klizave su i kad su suve,a kad padne kiša,onda pari ka da ste na ledu,a to san ono ča se reče, osjetija na svojoj koži,samo ča san bija učepija na gornju skalinu,najedan put san odletija i štropošta se sve do najdonje skale,kakvi glupi osječaj,ali uspija san proč lišo,ustvari spasija me mobitel koji mi je bija u zanjemu livomen žepu i tako zamisto da bugnen direktno kojon od koštic,pa san na bidnoga njega i brže bolje ga optimistično gren izvadit iz žepa,a kad ono,puka je ekran i rastvorija se ka sardina,ali s druge strane zafaljujuči mobitelu uspija san se izvuč bez ičega slomivenoga,a još zanimljivije je to zašto san uopče meka oto mobitela u zanji žep,jerbo mi je mobitel u 99,9% slučajev u prednjemu livomen žepu,osin zimi kad mi je u žepoviman od jaket,kaputi…
E i odonda izbjegajen ote skale u velikomen luku,a o problemu klizavi skal na kojima nisan samo ja skliza (kasnije san dozna da je bilo još kandidati)reka san i na sjednici od Mjesnoga Odbora još tamo u deseti misec,da ji triba izgratat,a kako vidin da nima nikakvoga pomaka,onda čemo evo i napisat…