Nakon dugi peripetij,oče-neče spomenik poginuliman braniteljiman u Sučurcu je, sad če u osmi misec dvi godine,napokon i svečano otkriven,a neki su več onda pretpostavili, upravo ono šta se u ovi dvi godine oko spomenika događa.

O holtikulturalnomen uređenju nebi,sramota.

Ovde ču o nečemu drugome,ka ča san več gori spomenija kako su neki odma u početku kad su vidili kako je spomenik nisko,predvidili, ka ča se to i događa da če pasi kad jin dođe, tote dignit nogu i učinit potribu,a ima toga još,dokle matere sididu u kafiču dica se po spomeniku penjedu i oko njega se igradu itd.itd.itd.itd.

Neču više duljit, sa ovin ču završit, jer ko zna ča bi sve moga napisat,moredu se sramit svi oni koji bi o ovomen tribali,a ne vodidu računa,a zanimljivo je da kad jin triba za iskoristit u političke svrhe, svi se kunu u poginule branitelje, koji su dali svoje živote za da bi imali slobodnu Hrvatsku državu. A kako im to vračamo?

P.S. Sriča eto da u našemu selu postojidu osobe kojima ovakva nebriga smeta i koji če krenit sa inicijativom i prijedloziman da spomenik poginuliman braniteljiman na rivi bude obilježje kakvo poginuli Hrvatski branitelji i zaslužujedu da bude.

Ovde san mislija kad je do ove male ča sidi na spomeniku došla neznan ko,mater, teta, rodica,da če je maknit,ali ne,samo je podigla na noge,biče,jer je ledeno na kamenu sidit?