A ča jema da je lani bila prva,a evo sinoč nakon godinu dan na isto misto u Gospojsku Štradu opet se dogodila večer Sučuraški glendi i batudi koju je pomno pripremila Renata Dobrič ravnateljica Kaštelanske knjižnice koja je i organizator ovoga događanja. U odnosu na lani ovogodišnja večer o batudi bila je puno spontanija od one prošle,jerbo je bilo inprovizacij koje su ovoj večeri dali “ono ništo” ča puno puti u vakvin prilikan fali,a sad napokon znan sam sebi objasnit ča je to “ono ništo”.
Uz domačina glendi Ivicu Žegarca-Žutoga koji nas je vratija puno godin unazad kad se u naše selo na svakomen kantunu italo sa bazan i razmišljalo o dosjetkan kako češ koga zajebat i di bi se puno puti i to u oniman najtežiman momentiman bacale baze i na svoj račun.
U povijest nas je vratija i Anton Arbunič sa pričon Nedija krpaš i razbivene postole koju je napisala Renata Dobrič,a koja nas je vratila u vrimena kad se zamisto baluni koji onda nije bilo kendalo nike tvorevine od krrp i bičav.
Pa smo čuli i priču pod nazivon Kad ništo gori koju je napisa Dragan Delič,a pročitala Milojka Vicetin,a koja govori o vatrogasciman koji bi nakon sirene trčali u vatrogasni dom koji je onda bija u Đardinu, u kojoj je do detalji opisano kako je to onda izgledalo.
Pa je onda za stol seja prof. Ivo Dumanič koji je ispriča par Spliski baz,a nije osta dužan ni Kaštelaniman,a ni Žuti nije osta dužan njemu,pa je kasnije doša i Joško Vukšič i onda je bija duel između njega i Žutoga i u nikoj od batudi spomenili su i Imočane,a na to nije moga primučat imočanin Mladen Vukovič urednik emisije na radijo Splitu Kad se smijah tad i bijah koji se uvatija mikrofona i sipa baze ča se ono reče ka iz rukava i kad je završija i iša ča i parilo da je gotovo onda je opet doša Žuti, e ovo je moje selo i moja če bit zanja, reka ča je jema i sa otin je to sve lipo završilo.
An,pače da ne zaboravin, početak ove večeri su najpri pismon Lipe li su mlade Kaštelanke začinile učenice trečega CE razreda iz naše škole,a u par navrati dok bi se pripovjedači odmarali pismon su nas zabavljali Lea i Lucija koje je na gitari pratija Marino.I još,ovu godinu se dilila nagrada-žuta majica za Najboljega Sučuraškoga centrafora 2013 godine,ča oče reč da je pripala onemu koji je u onu prošlu godinu u selo bija najjači u bazan,a dobija ju je Antunič koji se iako pozvan nije pojavija na dodjeli,ali je poručija da če majicu vazest. Eto na, to je to i adijo do dogodine na isto misto.
Malo je čudno zašto su se Źuti i Renata cijelu večer ispričavali zbog neprimjerenih riječi?Kada se preprićava što je netko reknuo onda to treba biti onako kao što je to u originalu jer inače cijela priča gubi smisao,a oni što su došli gledati to znaju.Tu večer sam ćuo kako će se krenuti sa štampanjem knjižice o batudama u našem mjestu,pa se nadam kako će u pismenom obliku to biti izvorno napisano.
Tako je to kad se oćemo pravit fijeni