Popodne okolo šest uri iša san na groblje u cviču prominit vodu, kad san jema šta i vidit. Iša san odo tamo sa novoga dila, uza skale prema staromen dilu i taman kad san doša blizu crikve,vidin jednoga ča trče,sad san ja mislija ovo on gre prema Kozjaku,ma je vraga, učinija je đir sa sjeverne bande crikve,pa nastavija u pravcu uza sjeverni zid di su šentade i učinija krug okolo…

Tamo u ulici Kacetine stinice,to je ona ulica ča gre od podvožnjaka u Vriliman put Kave,e pa sa južne bande,malo pri nego di se gre prema Novoj ulici, je ova veelika jarpa smeča. Reka je ovi meni i pri deset daan da je tote jarpa od smeča i da su oni jema i dva tri miseca zvali one u opčinu zbog toga,a niko da se mrdne,a u ovi desetak daan…

A sad čemo malo o Sučuračkoj povijesti koja je vezana za Cvitnicu. I trevija tako ja gori na Putaju jednoga našega miščanina i o čemu čemo nego o povijesti našega mista, pa smo se vratili tamo u daleku 1596 godinu kad je Uskočka vojska na Cvitnicu sa stanovniciman Kaštili i Sučurca osvojila Klis iz Turski ruuk,a na čelu in je bija Spliski plemič Dr. Ivan Alberti,general Juraj Lenkovič,Biskup iz Senja…

Sutra, subota u dvi ure popodne Sučurački vjernici če od Gospe na Hladi do Sv. Jure učinit Križni put. Današnje pripreme:

Svidoci smo da sve češče kroza naše selo moremo vidit one teške kamijone, ka npr. ča mi je ova jedna osoba poslala sliku cisterne sa rasutin cimenton koja napunjena jema blizu četrdeset toon,pa onda moremo vidit i kamijone sa prikolicon,pa šlepere… i to baš iz pravca istoka prema zapadu,neka je tamo gori znak da više od sedan ipo ton ne more nizdol. Zanimljivo je i to da oti “teškaši”šta gredu…

Danas je oni dan u godini za koji se, ča od mali nog znan, govori ona narodna talijanska, “Quattro aprilanti, quaranta duranti” ča oče reč da triba pratit kakvo je vrime danas i da če nas tako pratit četrdeset daan,a isto tako ima i druga verzija,a ta je da sa današnjin danon završava četverodnevno razdoblje koje bi nan tribalo bit naznaka o tome ča nas od vrimena čeka u sljedeči…

Znate ono pri niki dan ča san pisa kako je put do Jurijeva zatrpan stinjan od redin ča su ji divlji prasci srušili,e pa u prošli petak je grupica Sučurani ote stine uklonila i izjaštrila zelenilo koje je odilo prema putu tako da je on sad u cijelosti prohodan. Nije tribalo ka ča se u komentariman pisalo,nikomen platit,niti pop sa oltara zvat,tribalo se samo gori uputit i zavrnit rukave. I…

Jema bit da se napokon kreče i sa konpletnin uređenjen naše rive,pa bi se u sklopu toga (ka ča vidite na slici) uredila i lučica za kaiče,a uz novi lukobran i za jahtice, ča nan liti znadu zalutat. E sad se postavlja pitanje, da okle na jedan put za ovo učinit pinez? Izbori? Ne! Da če to jedan naš Sučuranin ča je cili život bija vanka i nima kome ostavit…

Ono namo navr anbulante ča je prokopalo cestu nađene su nike iskopine,a sumlja se da bi oto moga bit mauzolej, a zanimljivo je i to da bi ovo onda bija drugi po redu pronađeni mauzolej u našemu selu,prvi je našlo kad se radija Jugovinil,a nalazi se na sjeveroistočnomen kantunu ispod ceste,tamo di je bila garaža-radijona,(sad je ovi novi dučan) i onda su govorili da se sumlja da u okolici postoji…

Točnije od Gospice pa sve do raskršča kraj Jugovinila di je odvojak za na Magistralu. Malo čudno da je ovolika dionica u mraku,nije valjda da je probija diko kabel,a možda je samo u pitanju nožasti osigurač?

E slušaj,a ča je,a ništa oli se nesmi s tebon ni razgovarat,govoridu mi oni,more,samo mučite,a dobro je,onda čemo na mote,aj: Ma baš smo se lipo napričali,aj adijo,gren ča učinit đir do sokolane i usput ču razabrat dojmove od ovega konstruktivnoga razgovora.