Puno nas se siča tamo sredine osandeseti godin prošloga stolječa kad smo za ko zna šta sve stajali u redoviman (mliko,ulje,prašak za prat robu,benzin…,a jedno od oti artikli bila je i kafa i to te nije bilo briga kakva je,je li pržena oli sirova,bitno je bilo da se kafon zove,e pa kad smo dici pričali kako se stalo u redoviman za oto artikal kupovat onda su nas nikako čudno gledali…

Zanimljivo je kako se u ovakvima situacijan uvik nađe koko ča oče snimit kako more priko njega prilazi.

Svi ste sigurno vidili bar jedan put da je niko nigdi okomito nastiva razne stine i pitali se ča je autor tija sa otin reč?I dok stručnjaci govoridu kako je to dobar trening za mentalno zdravlje,npr.čak koristan za dicu koja imadu slabu koncetraciju i čak što više, ovi način slaganja stinj u vertikalu je za to likarija, oni ča se očedu prikazat kako brinedu o životinjaman svaki dan izmišljadu nike…

Dođe, obamiri situaciju okolo sebe,piketa određeno misto di mu oti dan na Rivi odgovara i počme sa svojin ritualon,iz kolici sa kojima je to sve donija,počme vadit sprave za vježbanje,one manje utege,pa šipku na koju mekne one veče utege i onda počme najpri sa laganin zagrijavanjen i rastiže one trake,pa onda nakon određenoga vrimena krene sa glavnon točkon,dizanjen utezi,a Split ka Split,jedni gingadu glavon,drugi ga falidu,treči ga zovedu redikulon,četvrti narcison,doša…

Zanji nikoliko godin u Splitu, doli isprid stare bolnice,točnije u kapelici Svetoga Arnira,jaslice se pravidu po takozvanomen suvremenomen umjetničkomen izričaju,tako da se svaku godinu o njima zna na veliko govorit. A nebi ja sad puno o njima raspravlja jerbo bi učinija text kojega bi čitali od marende do obida,a ostalo bi čako i za popodne,reka je oni da je to umjetnička sloboda izražavanja,ali isto,ljudi koji se tote zaustavljadu,onako poluglasno raspravljadu,a…

I dok u unutrašnjosti sunce moredu vidit samo na plakatiman u nas ovde isto ka da nije kraj jedanajestoga miseca,ljudi se golacadu ka da je kraj petoga miseca. Vidi ove turiste šta guštadu.

Sinoč je Spliska Torcida povodon 29.godišnjice pada Vukovara napravila kolonu sječanja od početka Vukovarske pa do murali na Sučidru,uz povike Vukovar,Vukovar…,Škabrnja,Škabrnja…,a na kraju su zapivali pismu Poljubi zemlju po kojoj hodaš,nakon čega su se mirno razišli.   Inače sve ove murale napravljene u Vukovarskoj ulici, koji prikazijedu razaranja, događanja,patnje… stanovnika Vukovara u koje je uloženo puno truda, ljubavi,vrimena i strpljenja učinili su članovi Spliske Torcide,a puno nji je nacrta Raketa.

Sve je počelo na Pjaci, odakle se kroza Bosansku išlo prema Mati Golemu,pa se prošlo kraj katastra, išlo Vukovarskom,da bi se gori kraj higijenskoga skrenilo nizdol,pa se onda prošlo kraj Koteksa i išlo prema Zvonimirovoj u kojoj su se spuštali nizdol prema staroj Slobodnoj, pa se nastavilo prema Rivi nakon toga u Marmontovu,a iz Mramontove su učinili nagli bogen i kroza volat krenili put Prokurativi, na kojima se odvijala završnica…