Zbog naši predak,a i oni ča če doč iza nas ovo moran napisat.
Je da je malo dugo,ali,ako je meni ča san u školi mrzija povijest zanimljivo, onda če,uvjeren san bit i Van,a ako ništa drugo saznat čete o povijesti sela u kojemu stojite ništo šta do sad možda niste znali.
Ima več nikoliko godin da se učestalo područje Bijači, po važnosti za Hrvasku povijest meče isprid područja Putalj,pa se tako dogodilo da je nikidan na lokaciji Bijači,točnije isprid crkvice Svete Marte di su školska dica obilježila Dan grada,neki i Dan svoje škole, projekton nazvanin „Sačuvajmo Bijaće u 21 stolječu“,dogradonačelnik Bonacin pozdravljajuči prisutne među ostalin izjavija,kako su Bijači najznačajniji povijesni lokalitet iz Hrvatske povijesti??
Ove riči su snažno odjeknile i zaprepastile večinu Sučurani jer je dogradonačelnik Bonacin s ovon izjavon pobija povijesni podatak iz Trpimirove darovnice-povelje u kojoj se upravo područje oko Svetoga Jurja na putalju navodi ka temeljna lokacija,pa se nameče logično pitanje o poznavanju zemljopisno povijesne topografije?
Dobro da nisu čuli don Frane Bulić, Franjo Rački, Branko Fučić, Lujo Marun i svi ostali naši dični, pokojni povjesničari.
Dakle,težište darovnice-povelje,odnosi se na prostore naselja Putalj,odnosno crkvice Sv. Jurja,a slijedom toga naredni iljadu godin prostor dilata, odnosno gornjo Kaštelanski prostor, po starohrvaski – naselja zadužbine,zajedno sa Poljičkim dilon su temeljna okosnica ekonomske i političke moči Spliske biskupije.
Naime, ono šta danas znamo je to,da če prostor Kaštel Lukšiča i donji Kaštili kasnije pripast prostoru Trogirske biskupije.
Trpimirova darovnica-povelja je dala rezidencijalni status župljaniman Sučurca i onima koji su to seobon postali, tako da če oni bit jedni od promvaca za svetkovine Svetoga Dujma,prvi do biskupa,a koliku je važnost za biskupe bila darovnica govori i podatak da su na Veliki četvrtak u Spliskoj Prvostolnici apostoliman koji su dolazili iz bratovštine Sv.Jurja iz Sučurca, biskupi prali noge,a oti običaj se zadrža sve do I Svjeskoga rata.
Isto tako,upravo članovi Sučuračke bratovštine bili bi prvi pratitelji (odma uz lijes) na sprovodiman Spliskih biskupa. I još jedan zanimljivi podatak je kako su Sučurani isto tako ispratili i Spliskoga biskupa Kalođeru koji je pokopan na Korčuli,a na čijemu su sprovodu Sučuračke bratovštine učinile svoju stoljetnu dužnost.
Za sad toliko,šta je značila Trpimirova darovnica za oni stari Sučurački puk,kojega više nima i za sve one koji su na ove prostore došli kasnije.
Ovo, gori napisano,govori o potvrdi kolika je bila geopolitička diplomatička važnost darovnice-povelje koja je odredila život svima kasnijim generacijaman do današnjega dana.
Dakle,kad se gleda sa povijesnoga odmaka,upravo je lokalitet Putalja sa diplomatičkoga i pravnoga gledanja predmet i centar cile darovnice,šta naravno,ne umanjuje važnost i same kancelarije di je sve izgovoreno onda i notano.
Da pojasnin,tamo doli u Bijačiman je u to vrime bila kancelarija –kriptorij di su se dokumenti pisali- potpisivali- pečatirali. To Van je ka današnji javni bilježnik u kojega san npr. iša u Split skupa sa nekin xy koji mi je darova svoj posjed i to je tamo napisano i potpisano i pečatirano i sad bi Spličani,jerbo je to u Splitu napisano tribali svojatat ono ča je unutra napisano ka šta je to u slučaju Trpimirove darovnice u kojoj je prvi put spomenuta rič Hrvat????
Da razjasnimo,Bijači jesu jedan važni dijal naše povijesti,ali, najvažniji dijal Hrvatske povijesti je upravo Putalj-crkvica Sv. Jurja,aTrpimirova darovnica je temeljna povelja naše državnosti,a Putalj kolijevka Hrvatske državnosti,tako da se upravo ovo Sučuračko područje more nazvat oltaron naše Domovine Hrvatske.
Fala svima koji su mi pomogli i Putajcu na informacijaman koje mi je ustupija da bi ovu temu moga šta kvalitetnije obradit.
A sad čemo malo ovo sve vidit sa stručnoga stajališta.
Ništa bez stare dobre knjige,znate,to je ono ča jema prednju i zanju koricu,a između se nalazidu stranice na kojiman ništo piše. aaaaaaaa
E,i u jednoj od taki knjig,Monografiji Kaštel Sučurca od Duška Kečkemeta, učinjenoj1978 godine koju je izdala Mjesna zajednica Kaštel Sučurca od 387 numerirani stranic, u kojoj se od 47 do 62 stranice more sve lipo nač o Trpimirovoj darovnici i lokalitetu Putalj za kojega na 60-toj stranici piše „da bi se po toponimima iz toga vrimena moglo zaključit da je jedino veče naselje tada postojalo na Putalju,a da su nešto južnija naselja nastala kasnije napuštanjem toga naselja i povlačenjem prema moru“
Ili na 62 stranici di piše da je“ Putalj jedan od najstarijih poznatih lokaliteta u Hrvatskoj povijesti,pa ipak su podaci o njegovoj prošlosti vrlo oskudni,jer nikada nisu na tome području ni u neposrednoj blizini vršena sistematska arheološka istraživanja.“
A o samoj darovnici morete pročitat na 47 stranici di se govori kako „svoju ispravu 852 godine piše Trpimir u Klisu,Možda je u Kaštelanskom ili Solinskom polju bilo još neko kraljevsko gospodarstvo koje je moglo imati značenje dvora. Ti se dvori pretpostavljaju u Bijaćima,u Majdanu i kod poljičkoga Sv.Martina,ali ni pismenih ni arheoloških dokaza za to nema.“ (znači da se po ovomen more vidit kako je Trpimir u to vrime kad je pisana darovnica stolova u Klisu, a na kraju darovnice je napisano( na 52 stranici piše),“Učinjeno u mjestu zvanome Bijaći,u gorespomenuto vrijeme te osnaženo posvjedočenjem i nazočnošću,općim pristankom i voljom svjedoka“ tako da je svaki od nji na kartu meka znak rukon,prvi Trpimir,a za njin još 14 svjedokov je isto tako meklo znak rukon.
A o samome teritoriju koji se spominje u darovnici piše“ Govoreči o Trpimirovoj darovnici opisali smo na temelju njezinih podataka donekle i današnji Sučurački teritorij,koji se poklapa s posjedom crkve Sv. Jurja u Putalju,dijelom kraljevskog posjeda tj. od litica brda do mora,a s obje strane označenog kamenim i željeznim međašima,dok Zvonimirova potvrda darovnice iz 1075 također navodi jednako označene granice“
„Pa je tako međaš na istočnoj strani posjeda označen čavliman,sačuvan je i danas u nazivu lokaliteta Čavao ispod položaja staroga sela Smoljevca di se i dan danas vidi željezna okrugla šipka zabodena u živac kamen,na samoj sjeveroistočnoj graničnoj točki između solinskog i sučuračkog područja na području i danas zvanome Biočug nalazi se u litici Kozjaka čavao kao oznaka međaša i na sjeverozapadnome rubu sučuračko-gomiličkog posjeda na sljemenu Kozjaka bio je još jedan takav međašni kamen u litici Kozjaka“… itd. itd. Koga interesiradu detalji more uzest monografiju o sela u kojoj če nač puno zanimljivosti o ovoj,a i drugima temama o povijesti iz našega mista.
Evo vako bi moga do sutra pisat,a sad ako ko ima knjige iz koji crpi neka nova,drugačija saznanja o ovoj temi bilo bi dobro da to podili ovde sa nama.
Ili,možda je o tome donesena neka politička odluka za koju nismo upoznati pa bi je bilo dobro obznanit??
Moj broj mobitela nalazi se u impresumu.
Je Ivica kad san ove dane skuplja informacije onda su mi rekli i oti podatak,da smo mi bili prva Hrvaska krščanska župa,a ova jedna osoba mi je čak rekla da u crkvi o tomen postoji i dokumenat,ali nisan sad tija oto govorit jer o tomen dokumentu neznan.
Biće to ka u Malome mistu kad je Roko učija vodiča da kad mu bude grupa Nijemac za ruševine reče da su to srušili Italijanci,kad bude grupa Italijanac reče da su to srušili Nijemci a kad bude mišana grupa onda neka reče da smo to mi sami srušili. Ajme nami!
Kad san procita ovu izjavu gospodina Bonacina na kastelanskom portalu nisan moga virovat vlastitima ocima mislija san da sanjam ali kako to vec u politici biva sigurno ce uslijediti demanti i ispast ce da je to novinarka koja je napisala krivo cula razumila i protumacila a ova izjava izvucena iz konteksta najbolje da svi naprave ka i Karamarko pa zabrane iznositi u javnost ono sta govore
jos san nisto zaboravija a to da je velecasni prosle sedmice u crkvi kopira letak o trpimirovoj darovnici i svak ko je zainteresiran o povijesti sucurca moga je uzest i procitat
E pechina pechina nikad se neces naucit kad politicar nisto rece tribas vikat bravo oce opet doc vrime paljenja knjiga a relevantno ce bit ono sta kazu politicari?
Neću o tom što političari govore o povijesti, (odlično im ide sa ustašama i partizanima)malo ću se osvrnuti na knjigu o Kaštel Sućurcu ili popularno nazvanoj Sućuračkoj Monografiji, koju sam, pročitavši ovaj post, nakon dugo vremena opet otvorio. Neću ni o tom što piše u knjizi. Za oko su mi zapela imena osoba redakcijskog odbora i suradnika u desnome stupcu, od kojih je većina preminula, a od kojih je njih nekolicina bila i u Savjetu mjesne zajednice K.Sućurac i koji su svojim radom zacrtali visoke standarde obnašanja mjesne vlast, kojima se do dana današnjega nitko ni (iz daleka nije približio).Zanimljivo je i to kako su ih oni što, dok svira himna vole držati desnu ruku na lijevoj strani, prozvali antihrvatima, ali, treba samo vidjeti što su ti koji ih kritiziraju, obnašajući razne dužnosti ostavili iza sebe? Jer, djela su ta koja o pojedincima govore tko su i što su!
Ja za razliku od LiliHipa hoću o političarima i povijesti,ali onoj povijesti šta njima nikako nije draga.Ja bi tim političarima rekla da se uhvate bliske povijesti,tj. svojih predizbornih obećanja koja su prije tri godine prštala sa svih strana,a sada su najednom na njih zaboravili?
Ali pustimo političare u njihovom svijetu,interesira me zna li ko di se može nabaviti knjiga o Sućurcu koja je posli ovoga posta postala vrlo tražena,ali kako mi je njih nekolicina rekla da su pokušali na sve moguće načine i preko interneta i u knjižare,antikvarijate,Kaštelanske muzeje,ali knjige nema nigdi za kupit.Molim ako ko zna neku informaciju o knjizi da napiše.Hvala.
Isto tako hvala i osobama koje su svojim požrtvovnim radom ostavili ovako nešto vrijedno,a to šta ih neko naziva ovako i onako nije uopće bitno,jer su ovim djelom kojeg su ostavili za sobom napravili sebi spomenik kojeg, ma koliko se tko trudio, nikada niko neće moći srušiti.
Slušaj @pcelice sta se tiče monografije sela nju ne moreš više nigdi nabavit,u ono vrime kad je napravljena prodavala se u Mjesnoj zajednici i ima bit da če to bit ko je jema jema i da nikome ne pada napamet uvatit se toga posla da bi se napravilo njeno reizdanje,a i kako mi je onako iz daleka s onima ča san priča reklo,da bi se u tome slučaju najvjerovatnije išlo na neka izbacivanja i dodavanja texta,a to ti je onda dodatna konplikacija.
Meni nije jasno zasto se knjiga ne more ponovo stampat a oni sta im ne odgovara neka naprave novu zasto se udruga bijaci ili ravnateljica knjiznice ne zaloze oko toga ili mozda procelnica za drustvene djelatnosti?
oce kako nece ponovo stampat nije li pcelica rekla da je knjiga neka vrst spomenika onima koji su je stvorili i sad vi mislite da ce ovi sad taj spomenik obnovit
Ministar kulture je reknuo kako će srestva koja su ukinuta,a bila predviđena za neprofitne medije usmjeriti na knjižničko izdavaštvo.Pa eto prilike za sredstva koja su potrebna za reizdanje knjige o Kaštel Sućurcu.Tko će pokrenuti projekt? Najbolje da to napravi Mjesni odbor K.Sućurca, koji je pravni sljednik bivše Mjesne zajednice,koja je izdala knjigu.