Popodne okolo šest uri iša san na groblje u cviču prominit vodu, kad san jema šta i vidit. Iša san odo tamo sa novoga dila, uza skale prema staromen dilu i taman kad san doša blizu crikve,vidin jednoga ča trče,sad san ja mislija ovo on gre prema Kozjaku,ma je vraga, učinija je đir sa sjeverne bande crikve,pa nastavija u pravcu uza sjeverni zid di su šentade i učinija krug okolo oni klup ča stojidu na livadi isprid crikve i onda okolo crikve sa južne bande…

Ča je,je, lipu je lokaciju izabra,ono kako je u tu uru sunce več debelo prema zapadu,tako je popova kuča zajedno sa čenpresiman učinila lipi lad,je malo zeznuto kad mu dođe dijonica sa južne bande od crikve,ali osandeset posto dijonice mu je baš lipo,a kad ga je štufalo trčat,onda je seja na šentadu i kripija se sa nikin napitkon iz bočice,a ja se cilo vrime nečka, oču li ga ili neču slikat,ali san odo toga odusta,najpri ču vako napisat,pa se nadan da če svatit,kako to ča trče po groblju, nikako nije u redu,a sljedeči put ču meknit i njegovu sliku. E.