E nisan se privarija kad san napisa Čiboni,a ko je zaboravija,oba tomen san,ima odavna pisa,pa koga interesira,pronađite,pa pročitajte oto texta.
Evo če sutra sedan daan da je (Čiboni) Điboni na staremu Placu održa veličanstveni koncerat,
skupija je ekipu muzičari-pivači koji da da su samostalno svaki od nji odsvirali svoju dionicu od po ure vrimena,koncert bi bija,uvaau- mrak,a još kad uz nji Điboni krene sa pismon,a to je onda likarija za dušu i tilo…
Američka pivačica Maya Azucena,koja po mojoj laičkoj procjeni ima koloraturni sopran,sa rasponon glasa od čudo na kvadrat…,a sa Đibonijen je počela suradnju na albumu Unca Fibre
Njena pisma Make It Happen bila je na trečemu mistu Billboardove ljestvice dens izvedbe, inače je i skladateljica,a i obnaša dužnost kulturne ambasadorice iz Njujorka
Francuz,Manu Katche,skladatelj,tekstopisac,producent,jedan od najbolji svjeski bubnjari,surađiva je sa nikin tamo Stingom,Simple Mindsiman,Dier Straitsiman,sa Đibonijen je počeja suradnju na albumu Mirakul,a Điboni kad ga je na koncertu predstavlja reka je,da predstavlja gospodina čije je plakate ka tinejđer lipija po zidoviman svoje sobe…
A pa onda Vlatko Stefanovski,Makedonac,virtuoz koji iz gitare izvlači tonove koje nji,devedeset i pet posto gitarist u svoji pet životi,nebi uspili,jer ne nosi zaludu titulu gitariste svjeskoga glasa…
Pa onda Šibenčanin Marko Ramljak,koji trenutno stoji u Ljubljani,a šta oti radi od violine,jao,usporedija bi ga sa Vaneson Mae,ko za nju nezna,neka gugla,pa če tako znat koja Marko čuda od violine čini,a suradnja sa Đibonijen je počela,a pa neznan sad točno je li pri dvajstipet ili koja godina više,ali znan da mu je prvi nastup sa Đibonijen bija u velikoj dvorani na Gripe,doša Đibo do njega zagrlija ga i predstavlja nama-publici,ovo je Marko,pa nastavija,da ga je naša ispod nike trišnje,čuja je u daljini kako niko rastiže violinu,doša do njega i reka mu ti češ sa menon svirat…
I Nikša Bratoš,muzičar-gitara,čini aranžmane,Đibin glazbeni producent s kojin je nerazdvojan…odsvirali i otpivali su pisme sa ričiman momenat koje nas pratidu kroz život…
Drugi puta ču pametnije,a da kako nečeš,ili one riči luzeri od kolina,a o udici da i ne govorin,moja teta,koje jema par godin više nima,je uvik kad bi ota pisma bila na radiju,fermala sa radoviman koje je trenutno obavljala,moga joj je i obid zagorit,ali nema veze,pojačalo bi se radijo i pažljivo slušala udica,e i onda bi nakon toga bila rasprava,a ko je u toj pismi čovik,a ko riba…kao pčela u žlici čaja dok drži dah,sitan kamen na dnu cipele,fina prašina u oku,more bit da je lakše umrit,nego ljudiman reč oprosti,ma ko če sad sve nabrajat…,uglavnon to je bila večer za pančenje,jerbo Đibo kad jema ovakve koncerte koji nisu baš česti,zanji u Splitu je bija jema desetak godin,ništa ne prepušta slučaju,perfekcionista, koji uz kremu od muzičari na pozornici ostavi srce ,dušu,a emocije koje prinese kroz pisme,koje samo on,na svojstven način more otpivat uspija je prinit na sve nas, koji smo otu večer bili na Staremu placu,a to se ne zaboravlja baš tako lako.
Komentiraj