Google
135

Ni strile nebeske nas ne moredu fermat za poč gledat utaknicu od našega Ajduka

Datum:August 7, 2025 10:50 am
Comments
Komentiraj

A to se doslovno dogodilo u nediju kad je Ajduk igra sa Istron,najpri su se nad naman, dokle smo odili od Radijo Splita di smo uspili ostavit auto,put stadijona,nadvilo ono oblakov,takozvani Mamatusi,a koji se slažedu pomalo ali sigurno i ne spremadu ništa dobrega,a pa je tako bilo i ovi put,tukle su munje sa svi stran,a svi su pružili malo duži korak,jerbo nije bilo sve jedno slušat ono rebunbavanje i gledat kako odozgara dolazidu munje i očeš li bit te je..ne sriče da baš u te opizdi,a neznan koliko Van je poznat podatak kako se 73 posto smrtni slučajev od udara munje događa baš u lipnju,srpnju i kolovozu i eto,došli smo do ulaza na stadijon,a počela je taman di koja,ka lavapijat velika kap od kiše padat,a dokle smo stali u fili za tinbrat se,moga si čut kako se govori o tomen da je li stadijon uzemljen,je li jema na sebi kvalitetne gromobrane,jerbo opizdi li munja u ovo željezarije,paričemo ka da smo ispod peke bili i mislin da je u ti uru vrimena od oni ča su bili prisutni na stadijon (nji dvajstipet iljad) najpregledavaniji pojam na guglu bija gromobran na poljudskoj lipotici,a jedno od oti ča je guglala bila mi je i čer i sad se ona uvatila čitat cilu litaniju oba izvedbi gromobrana na poljudskoj školjki i bilo je tote podatak da je ispalo kako smo sigurniji tote,ispod ove puste krovne gvožđurije,deboto nego ka da smo u Faradejevomen kavezu,a ja san odma zna da je oto stadijona sigurno,jerbo se pri četrdeset i šest godin,kad ga je učinilo,okolo svega vodilo računa i nije se štedilo,pogotovo ne na sigurnost…

Da to ča se tiče munj nije baš bezazleno vidilo se nikidan,baš u nedilju ka ča je to bilo i ovde u Srbiji je isto učinilo nevrime, di je munja za vrime jedne nogometne utaknice udrila po sredini terena nakon čega se desetak igrači iskrenilo na travu,a jedan od nji je u životnoj opasnosti pribačen u bolnicu,di je nakon nikoliko dan umra.

Dobro,e i sad kad smo ušli na stadijon,seli na svoja mista,nigdi ololo osan ipo uvatila se padat kiša sa nikin divljin vitron tako da smo svi čutili,jerbo nas nije baš spasilo ono krova ča je prokišnjava,pari ka da je emental,i dok je Ona obukla na se ceradu i mekla kapuljaču,mala i ja smo ono cerade ča smo jemali rastegli priko sebe ka šator,jerbo iako smo pri par godi, kad smo sinjali ova mista di sidimo,to učinili baš onda kad je bila velika kiša i to područje ostalo suvo,zaludu,više nigdi nisi siguran,očito je kako je stvarno vrime da se oto ploč na krovu zaminedu za nove,koreografija oko koje se Torcida potrudila za obilježit 30 godin Oluje,od onega divljega vitra je sva bila uništena…

Ali nema veze,sve za Hajduka,pa ako triba i okisnit,a nije bilo lipo oniman ča su stvarno bili mokri sa onon buricon ča je puvala,jedna srednjoškolka kraj nas je kasnije noge umotala u šalpu i cila se tresla…

E i kako se pojačavalo nevrime,tako je i atmosvera na tribinaman resla,mislin da smo svi skupa sebe tili zabavit za ne mislit na ovo nevrimena ča nas je strefilo,a bilo je takvo da mi na istoku,one na zapadnu tribinu uopče nismo vidili,a teren je pomalo,ali sigurno poprima odlike bazena,tako da je zamisto da je utaknica počela u devet,špiker reka da če to bit u devet ipo i odma ga je poslalo na određena mista,a kad je u devet ipo reka da če utaknica počet u deset manje kvarat,bidnoga ni krivoga ni dužnoga ga je iz petni žil ispljucalo,ajde igrajte ča ste se pripali,bilo je dovikivanja sa tribini,a onda se u međuvrimenu dogodilo da je na stadijonu nestalo struje,e sad je počelo ono eeeeeee,dere se dvajstipet iljad navijači,a pa su se onda užgale lanpadine na mobiteliman i uz Cesaricu ča je pustilo priko zvučnika koju je počeja pivat cili stadijon,parilo ka da smo na koncertu,e i zaboravija san reč,svaki novi udar munje i groma,nije moga proč bez ovacij sa tribini,lako nan se sad puvat,kad nakon guglanja znamo da u nas neče udrit,kišurina se toliko izlila,trava skoro da se i ne vidi,a onda se vrime počelo pomalo smirivat,izašlo je osoblje Hajduka,a u niko vrime izašli su sudac i dva igrača i gledali okolo branki di se skupljala voda,kako odskače ono mijura,a u međuvrimenu su radnici ča održajedu stadijon izašli sa zadatkon za pospugat ono vodurine na travi,pa su tako oniman velikiman metlan tirali vodu priko aut i korner crte,a svaki njiov korak od početka otega posla(ovisi di se lokva nalazila)pa sve dokle nebi došli do crte od kraja terena bilo sa ono ooooooo ili eeeeee popračeno,a posebne ovacije dobija je i oni ča je isprid jednoga od goli travu boja perunon da vodurina gre nizdol,ne triba spominjat kako je svaki ubod sa otin perunon isto tako bija popračen sa ovacijaman itd.itd.moga bi ja još ovde puno toga napisat,ali neču,uglavnon,tribalo je i ovo doživit,a to se ne da baš sve ričiman opisat,a pa evo i malo slik koje čedu nadopunit ovu moju priču.
Ma neka smo mi okisli i promrzli i bili u straju oče li nas pogodit koja munja,ovo sve,ka i puno toga,prije doživljeno,a vezano uz našega Ajduka,ostače spremnljeno u našiman memorijan…

I na samomen kraju, neka, sve za našega Ajduka, oli ne miritadu kako igradu,HM.

Komentiraj