U nedilju su po kandelabriman na Spliskoj rivi bili izlipljeni plakati sa sadržajen: “Zašto ste nam ukrali heroje” I ka po običaju u nas u Dalmaciji odma se to krene sa žučnon raspravoni pa je tako nji par odmar kraj jednoga stupa sa plakaton malo bučnije raspravljalo,a nisu se baš puno štedili u međusobnomen čaščenju,ali su ipak došli do jednoga zajedničkoga zaključka,tj. pitanja:”Zašto u Hrvaskoj posli Domovinskoga rata nije bilo nijednoga Heroja Domovinskoga rata. Bilo je nji, i u naše selo znan jednoga ča je doli na južnomen bojištu napravija podvig koji se na daleko pročuja i u raznin drugin pričan heroja tokon rata nije nedostajalo,ali proglašenoga zvaničnoga heroja nema? Zašto do sad niko nije pokrenija inicijativu ili proceduru za tako nešto?
Tko je bio Fred Matić u Domovinskom ratu?Da-li je zaslužio ovakvu hajku koja se vodi protiv njega?
“Moji suborci i ja ćemo govoriti istinu o punktu “Kiwi”. Fred je dragovoljno došao početkom listopada 1991. na Trpinjsku cestu, punkt “Kiwi” u Hercegovačkoj ulici, a Antonijo sredinom listopada 1991. Obojica su bili hrabri i odvažni branitelji. Poslije ranjavanja Tomice Jakovljevića i Berislava Margitića, Fred se dragovoljno javio i uzeo ručni bacač raketa, tzv. Osu s kojom uništava osam tenkova i jedan transporter. Fredu je na Osi pomoćnik bio Josip Lordan.
U jednoj je akciji ranjen naš suborac Tihomir Savanović-Ćićo. Kako je Ćićo bio izložen neprijateljskoj vatri bilo je odveć rizično prići mu i pružiti pomoć. Fred je, ne razmišljajući o prijetećoj opasnosti, istog trena potrčao ka Ćići kroz neprijateljsku vatru i ranjenog ga izvukao, te je Ćićo odvezen u vukovarsku bolnicu. Svi branitelji s punkta “Kiwi” i Hercegovačke ulice, odigrali su veliku ulogu u obrani Vukovara i pokazali veliku hrabrost i ljubav prema domovini te kao takvi zavređuju poštovanje.
Istinu o Fredovom ratnom putu na punktu “Kiwi” potpisuju: Zoran Šangut, Mišo Krajnović, Dragutin Kovačević, Anton Mihalić, Berislav Margitić, Miroslav Lordan, Boro Brekalo, Veselko Kiš, Bruno Kišić, Nenad Gagić.
U logorima je paket s hranom dijelio
Fred i njegov brat Antonijo zarobljeni su 19. 11. 1991. godine. S Fredom sam bio cijelo vrijeme u logorima Stajićevo, Niš i Sremskoj Mitrovici, a s Antonijom u Stajićevu i Sremskoj Mitrovici. U Nišu je Antonijo bio u drugoj sobi. Dobili su batina kao i svi mi ostali logoraši te ni u čemu nisu bili povlašteni. U Nišu su Fed i njegov brat morali metlom jedan drugoga tući. Nitko s punkta “Kiwi” u logoru nije cinkario i prokazivao, pa ni Fred Matić. U logoru Sremska Mitrovica mogli smo dobiti pakete koje su nam naši najmiliji počeli donositi preko BiH. Neki logoraši su svoje pakete čuvali samo za sebe, dok su braća Matić spadali u drugu skupinu logoraša, koji bi hranu iz paketa prvo ponudili ranjenima i bolesnima, a ostatak podijelili s nama suborcima. Istinu o Fredovim logoraškim danima potpisuju: Stipo Mlinarić i Goran Popić koji su s Fredom proveli devet mjeseci u logorima Stajićevo, Niš i Sremskoj Mitrovici sve do velike razmijene 14. 8. 1992. godine. Dragutin Kovačević, Anton Mihalić i Bero Margitić bili su također s Fredom u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica (u Nišu nisu bili) te su razmjenjeni 14. 8. 1992. Ja sam s Fredom bio u Stajićevu, Nišu i Sremskoj Mitrovici do 27. 3. 1992. godine. Ostali potpisnici ratnog puta potpisuju za one logoraške dane koje su proveli u logorima s Fredom.
Mi ovdje svjedočimo i branimo istinu našeg suborca i vukovarskog branitelja Freda, a istinu o ministru i političaru Fredu prepuštamo vama.”
Ovaj šta je napisa plakate zašto ste nam ukrali heroje okasnija je ni više ni manje nego dvadeset godina. Ali ko je onda smija pitat?
kad se rasprodavala drzavna imovina dok se branila domovina niko nije isa u prosvjede i dok su jedni pokapali svoje najmilije koji su pali za slobodu drugi su se bogatili
lako sta nevalja fred matic ma vidin ja da im nevalja ni gotovina e to je vec zabrinjavajuce