Tribina s naslovom „Tko je gospodar javnog dobra?“

U Splitu je ovi petak u hotelu Dioklecijan u organizaciji Udruge Pozitiva održana tribina pod naslovom: „Tko je gospodar javnog dobra“.

U ime domačina uvodne riči je uputija Ranko Ostojić predstavivši goste i izlagače pa je tako odma na početku predstavija i Željana Jurlina kao člana HSP-a, a koji se usvome izlaganju na to nadovezao rekavši kako se po ovome pitanju u zaštiti javnog i očega dobra Republike Hrvatske dogodilo to da su se počeli udruživat svi dobronamjerni i slobodnomisleči ljudi. Kako triba pomirit sve razlike pošto i oni politički različitih svjetonazora pa i oni apolitični i čak kako je reka anarhisti,imaju svi zajedno bar 90 posto zajedničkih problema. Naravno,misleči na one kojima je stalo da se zaštitidu vridni resursi naše domovine koji nikako ne smidu bit rasprodani i uništeni, a tokon predavanja se upravo to i pokazalo,da kad postoji opasnost od ugroze javnoga dobra RH, stranačke boje se „brišedu“.

Na tribini su sudjelovali:
– Vladimira Mascarell – dipl.ing.građ., aktivistica iz Udruge ZaNaS, članica Inicijative Javno je dobro i članica Udruge Pozitiva
– Željan Jurlin – časnik HV u mirovini, aktivist udruga KEKS i Stina pradidova, član Inicijative Javno je dobro
Moderatori tribine su Eleonora Mandić i Goran Jurić.

Pa se tu moglo čut o:

‘Javno dobro’ kao osnovni resurs novih javnih i privatnih investicija – infrastruktura, turizam, marikultura (voda, zbrinjavanje otpada, energetika, turizam, koncesije)..

Šta je strateška investicija po zakonu o strateškim investicijama, a šta o tome kaže logika?

Na osnovi kojih strategija se bazira poticanje investicija? Postoji li krovna nacionalna strategija, jesu li neke strategije nužno podređene drugim strategijama?

Ko donosi strategije i zakone? Ko to sve zajedno koordinira?

Šta ako državna, regionalna, lokalna ili javna uprava (vlast) donosi odluke suprotne Ustavu i nacionalnoj sigurnosti?

Jesu li gradnje hoteli nekoga stranoga investitora ka šta se to puno puti oče prikazat,od državnoga značaja?

Kako se npr.gradnja termoelektrane na Perući oče prikazat ka nešto od državnoga interesa iako stručnjaci govoridu da če to imat teške posljedice po pitanju kvalitete pitke vode,zraka,a Vodni plan ka strateški resurs,ima prioritet nad svim ostalim planoviman (energetskim,poljoprivrednim,gospodarskim,industrijskim itd. te se ka takvi, svi planovi moradu usklađivat upravo po njemu,a ne obratno.

Ili Vodno dobro, di piše da zakon o vodama propisuje da se voda mora koristit racionalno i ekonomično,te da korištenje vode za opskrbu stanovništva vodom za piče ,za sanitarne potribe i za potribe obrane, ima prvenstvo u odnosu na korištenje voda za ostale namjene.

Pa je onda bilo riči i o projektu tkz. „Lečevica“ koji je kako se moglo čut usko vezan za spaljivanje u pečima od cimentare i da je ta priča od početka išla u „paketu“ i još uvik je to sve“ tote“.

Ali,u nas je to sve nikako zakukuljeno,zamumuljeno,pa za pojedine projekte šta nan ji očedu prikazat ka ništo za opče dobro i obrazloženje o tomen pokrijepidu na jednu dvi tri iljade stranic i to u par navrata,tako da je vrlo teško doč do traga (ali vridni i marljivi aktivisti ipak dođu) da to šta se oče prikazat ka „cviče“ ispadnedu največi kankari.

Kako se protiv toga borit,a strpljivo, u toj pustoj kartušini mora se pratit svaki zarez,di su falili…pa se onda triba vatat za sove,šišmiše… i njiova staništa, čiji razlozi u odnosu na ljudske potribe, imaju prednost.

Civilna scena i političko djelovanje STRATEGIJA NACIONALNE SIGURNOSTI i ZAKON O SUSTAVU DOMOVINSKE SIGURNOSTI bi to tribali prominit.

A da Van ja sad ovde ne punin glavu, jer je Željan o tomen terminološki govorija, imate na par slik šta piše u tomen zakonu pomoču kojega bi borba o temeljnim ljudskim pravima na život i dostojanstvo tribala bit puno lakša,a za kraj bi samo još doda šta je bilo na kraju izlaganja rečeno,a to da je očuvanje javnoga dobra naš največi javni interes,a njegova ugroza je ugroza državne sigurnosti,jer bez javnog nećemo se osječat ka ljudi,ponosni i dostojanstveni,a bez nas nema ni naše države.

I na kraju je pa veliki pljesak uz pohvale i zaključak kako se ovako izlaganje triba nastavit i ponovit.
Druženje se uz razgovor nastavija i vanka. A ča su tote pričali? A kad Van neču reč.