A evo ču napisat.
Ne znan je li znate za reklamni film koji je napravljen za Dan grada Kaštili,neču o sadržaju toga filma,di sama rič promotivni, sve govori,ipak su blizu izbori,pisat ču o onome šta san moga čut pri samome početku otoga filma,a govori se o tomen kako se“ 04.03. slavi Dan Grada zbog povelje izdane 4 ožujka od strane kneza Trpimira 852 godine u Bijačima na mjestu crkve Svete Marte gdje je knez stolovao i gdje je nastala najstarija isprava Hrvatskih vladara“

Zanimljivo je kako uopče nije navedeno na šta se ta darovnica odnosi,pa ču ja onda po ko zna koji put to pojasnit.
Dakle,težište darovnice-povelje,odnosi se na prostore naselja Putalj,odnosno crkvice Sv. Jurja,a slijedom toga naredni iljadu godin prostor dilata, odnosno gornjo Kaštelanski prostor, po starohrvaski – naselja zadužbine,zajedno sa Poljičkim dilon su temeljna okosnica ekonomske i političke moči Spliske biskupije.

Naime, ono šta danas znamo je to,da če prostor Kaštel Lukšiča i donji Kaštili kasnije pripast prostoru Trogirske biskupije.
Trpimirova darovnica-povelja je dala rezidencijalni status župljaniman Sučurca i onima koji su to seobon postali, tako da če oni bit jedni od promvaca za svetkovine Svetoga Dujma,prvi do biskupa,a koliku je važnost za biskupe bila darovnica govori i podatak da su na Veliki četvrtak u Spliskoj Prvostolnici apostoliman koji su dolazili iz bratovštine Sv.Jurja iz Sučurca, biskupi prali noge,a oti običaj se zadrža sve do I Svjeskoga rata.

Isto tako,upravo članovi Sučuračke bratovštine bili bi prvi pratitelji (odma uz lijes) na sprovodiman Spliskih biskupa. I još jedan zanimljivi podatak je kako su Sučurani isto tako ispratili i Spliskoga biskupa Kalođeru koji je pokopan na Korčuli,a na čijemu su sprovodu Sučuračke bratovštine učinile svoju stoljetnu dužnost.
Za sad toliko,šta je značila Trpimirova darovnica za oni stari Sučurački puk,kojega više nima i za sve one koji su na ove prostore došli kasnije.
Ovo, gori napisano,govori o potvrdi kolika je bila geopolitička diplomatička važnost darovnice-povelje koja je odredila život svima kasnijim generacijaman do današnjega dana.
Dakle,kad se gleda sa povijesnoga odmaka,upravo je lokalitet Putalja sa diplomatičkoga i pravnoga gledanja predmet i centar cile darovnice,šta naravno,ne umanjuje važnost i same kancelarije di je sve izgovoreno onda i notano.

Da pojasnin,tamo doli u Bijačiman je u to vrime bila kancelarija –kriptorij di su se dokumenti pisali- potpisivali- pečatirali. To Van je ka današnji javni bilježnik u kojega san npr. iša u Split skupa sa nekin xy koji mi je darova svoj posjed i to je tamo napisano i potpisano i pečatirano i sad bi Spličani,jerbo je to u Splitu napisano tribali svojatat ono ča je unutra napisano ka šta je to u slučaju Trpimirove darovnice u kojoj je prvi put spomenuta rič Hrvat????
Da razjasnimo,Bijači jesu jedan važni dijal naše povijesti,ali, najvažniji dijal Hrvatske povijesti je upravo Putalj-crkvica Sv. Jurja,aTrpimirova darovnica je temeljna povelja naše državnosti,a Putalj kolijevka Hrvatske državnosti,tako da se upravo ovo Sučuračko područje more nazvat oltaron naše Domovine Hrvatske.

Fala svima koji su mi pomogli i Putajcu na informacijaman koje mi je ustupija da bi ovu temu moga šta kvalitetnije obradit.
A sad čemo malo ovo sve vidit sa stručnoga stajališta.
Ništa bez stare dobre knjige,znate,to je ono ča jema prednju i zanju koricu,a između se nalazidu stranice na kojiman ništo piše. aaaaaaaa
E,i u jednoj od taki knjig,Monografiji Kaštel Sučurca od Duška Kečkemeta, učinjenoj1978 godine koju je izdala Mjesna zajednica Kaštel Sučurca od 387 numerirani stranic, u kojoj se od 47 do 62 stranice more sve lipo nač o Trpimirovoj darovnici i lokalitetu Putalj za kojega na 60-toj stranici piše „da bi se po toponimima iz toga vrimena moglo zaključit da je jedino veče naselje tada postojalo na Putalju,a da su nešto južnija naselja nastala kasnije napuštanjem toga naselja i povlačenjem prema moru“
Ili na 62 stranici di piše da je“ Putalj jedan od najstarijih poznatih lokaliteta u Hrvatskoj povijesti,pa ipak su podaci o njegovoj prošlosti vrlo oskudni,jer nikada nisu na tome području ni u neposrednoj blizini vršena sistematska arheološka istraživanja.“

A o samoj darovnici morete pročitat na 47 stranici di se govori kako „svoju ispravu 852 godine piše Trpimir u Klisu,Možda je u Kaštelanskom ili Solinskom polju bilo još neko kraljevsko gospodarstvo koje je moglo imati značenje dvora. Ti se dvori pretpostavljaju u Bijaćima,u Majdanu i kod poljičkoga Sv.Martina,ali ni pismenih ni arheoloških dokaza za to nema.“ (znači da se po ovomen more vidit kako je Trpimir u to vrime kad je pisana darovnica stolova u Klisu, a na kraju darovnice je napisano( na 52 stranici piše),“Učinjeno u mjestu zvanome Bijaći,u gorespomenuto vrijeme te osnaženo posvjedočenjem i nazočnošću,općim pristankom i voljom svjedoka“ tako da je svaki od nji na kartu meka znak rukon,prvi Trpimir,a za njin još 14 svjedokov je isto tako meklo znak rukon.
A o samome teritoriju koji se spominje u darovnici piše“ Govoreči o Trpimirovoj darovnici opisali smo na temelju njezinih podataka donekle i današnji Sučurački teritorij,koji se poklapa s posjedom crkve Sv. Jurja u Putalju,dijelom kraljevskog posjeda tj. od litica brda do mora,a s obje strane označenog kamenim i željeznim međašima,dok Zvonimirova potvrda darovnice iz 1075 također navodi jednako označene granice“

„Pa je tako međaš na istočnoj strani posjeda označen čavliman,sačuvan je i danas u nazivu lokaliteta Čavao ispod položaja staroga sela Smoljevca di se i dan danas vidi željezna okrugla šipka zabodena u živac kamen,na samoj sjeveroistočnoj graničnoj točki između solinskog i sučuračkog područja na području i danas zvanome Biočug nalazi se u litici Kozjaka čavao kao oznaka međaša i na sjeverozapadnome rubu sučuračko-gomiličkog posjeda na sljemenu Kozjaka bio je još jedan takav međašni kamen u litici Kozjaka“… itd. itd. Koga interesiradu detalji more uzest monografiju o sela u kojoj če nač puno zanimljivosti o ovoj,a i drugima temama o povijesti iz našega mista.

I na kraju,na televiziji je nikoliko puti bila reprizirana serija o Hrvaskim knezoviman,a u jednoj od nji je rečeno kako je ova naša župa bila prva Hrvatska krščanska župa.
I opet na kraju,na Mjesnomen odboru san pridložija da se učini replika Darovnice u kamenu i postavi negdi na Rivi(di se dogovorimo)tako da putnik namirnik koji dođe u naše selo,zna di je doša,a i da nas,kad u nju pogledamo podsjeti, ko smo i šta smo.

Ali zanimljivo,iako je prijedlog jednoglasno proša,ploče nima,očito je kako se ova ideja nekome ne sviđa.
A ko je ti neko??