Na prijedlog oporbenoga viječnika Željana Jurlina MO Kaštel Sučurca je jednoglasno usvojija prijedlog da se ovogodišnja nagrada za životno djelo posthumno dodijeli Anti Dadiću koja je na današnji Dan Grada Kaštili na svečanoj sjednci obitelji svečano i uručena.Možda če van se ovo doli učinit malo dugo za pročitat,ali Ante je bija čovik koji je dvadeset i četiri ure živija u pokretu tako da se nije moglo sve u nikoliko crt reč.
Od 2000. do 2004. godine vršio je dužnost predsjednika Izvršnog odbora temeljnog ogranka HDZ Kaštel Sućurac. Kao stanački aktivist također je slovio za iskrenu i odlučnu osobu. Čojek koji je spajao i nesebično radio za dobro cijele zajednice.
Poseban doprinos mjestu dao je kroz Hrvatsko planinarsko društvo “Kozjak” čiji je član bio od svoje
rane mladosti, a koje je zajedno i uz potporu starih članova društva obnovio nakon rata. Na čelu HPD “Kozjak” bio je punih sedam godina. U to vrijeme društvo je dobilo novi statut, predznak Hrvatsko, a započet je i projekt velike obnove planinarskog doma. Osnovane su brojne aktivne sekcije od kojih posebno ističemo sekciju mladih koja je brojala oko 200 članova. Za svoj rad nagrađen je i odlikovan od strane Hrvatskog planinarskog saveza, ali i samog društva, a članovi ističu kako će njegovo ime
ostati trajno urezano u povijesti društva. Organizator je brojnih inicijativa od kojih izdvajamo:- 1996.-97. g. inicijator je obnoviteljske skupštine HPD „Kozjak“ K.Sućurac i tim činom daje novi zamah u radu društva nakon Domovinskog rata. Samim činom i novom aktivnošću uspjeva sačuvati društvo i objekat od moguće devastacijei privatizacije.
– Organizira i okuplja staro veteransko članstvo na niz aktivnosti u društvu od gradnje
„Veteranske kućice“, sanacije velikih čatrnja za vodu, obnova i polaganje nove energetske i
telefonske mreže prema objektu planinarskog doma “Putalj“.
– Pristupa uređenju samog objekta planinarskog doma i okoliša, što je početkom 90.tih služilo određeno vrijeme i kao baza dragovoljačke postrojbe „Putalj“, te 114. br. HV-a.
– 1997. g. organizira sa veteranima društva obnovu spomenika palim pilotima na dvadesetu
godišnjicu, gdje se na sam spomenik postavlja vjerska i državna obilježja, poštujući žrtve i njihove obitelji uz nazočnost rodbine i svećenika.
– Daje inicijativu za osnivanje omladinske sekcije i djecu školskog uzrasta. Organiziraju se planinarski izleti i predavanja za iste na prostoru Dinara-Omiš- Makarska.
– Krajem 90.tih zajedno sa zapovjedništvom HRM-a organitira godišnju hodnju po planu OS RH, te se za polaznike (oko 180 časnika i dočasnika) provodi i predavanje o povijesnim loakalitetima staro – kaštelanskih crkvica i naselja. Predavenje je ispred društva „Bijaći“ predvodio prof. Tonći Burić.
– U navedenom periodu domačin je i organizator sleta planinara Dalmacije. Tom je prigodom organizirao i izravno javljanje u dnevniku HRT, a ugošćen i sam gradonačelnik. Emisija je imala i jak odjek za Društvo i Grad Kaštela.
– U to vrijeme i uz potporu tadašnjeg župnika don Radojko Vidovića organizira jedno-mjesečnu radnu akciju sa članovima HPD „Kozjak“. Rade na obnovi i rekonstrukciji ogradnog zida na pravcu crkvene zemlje zvane „Bratski dolac“. Od kolike j važnosti bila rijeć govori podatak da je te godine na blagdan „Velike Gospe“ nadbiskup pohvalio g. A. Dadića i sve veterane za učinjeno.
– Idejni je začetnik i pokretač gradnje Križa i spmen područjana prevoju „Malačka“. Upravo je
kao planinar i dragovoljac Domovinskog rata predložio tu lokaciju s željom da uz planinarsku
stazu, upravo ta lokacija simbolički poveže kaštelanski kraj u njegovom zaobalnom i primorskom smislu, kao znak zajedništva.
– Krajem 60.tih i početkom 70.tih godina , kao član tadašnje omladinske sekcije HPD „Kozjak“ sudjeluje na orjentacijskim takmičenjima za planinare. Osvajaju nagrade diljem bivše države, a upravo je g. A. Dadić bio jedan od nositelja. U isto vrijeme postaje i polaznik prve alpinističke škole u Dalmaciji, s danas poznatim Stipe Božićem.
U najtežim trenutcima za samostalnu Hrvatsku, u njenim samim početcima, kad je jugookupator
prijetio iz Lore i sa Kozjaka, A. Dadić je bio jedan od osnivača samostalne satnije “Putalj.” Ista je
osnovana 1.lipnja 1991. u Kaštel Sućurcu kao sastavnica 114.br, prve pričuvne brigade HV, što je
ujedno bio i začetak HV-a na ovom, ali i širem prostoru RH. Nedvojbeno datum koji Grad Kaštela
upisuje u povijesne stranice u knjizi o Domovinskom ratu. Ista se kasnije priključila 114. brigadi, a po
osnivanju legendarne 141. Ante je dobio i mjesto zapovjednika kao iznimno odlučan, organiziran
vojnik i oslonac svojim suborcima.
Povijesno značajno ali i u svakom slućaju i trajno obvezujuće za sve o čemu najbolje govori njen ratni put.
Uvježbavanje i obuka u rukovanju oružjem i eksplozivima stanovnika svih sedam Kaštela,sigurnost
ljudi,imovine i ostalih važnijih institucija u Gradu. Prve zadaće postrojba provodi osiguravajući vitalne
gospodarske objekte u domicilnim mjestima, izrađuje planove blokade prometnica, te vrši pripreme
za blokadu vojarni JNA, kao i skladišnih objekata. Najvažnije su bile blokada strateški i za JNA
presudno važne,vojarne veze, na sv.Luki,te zaštita samoga Grada Kaštela na Kozjaku, posebice od
pristiglih četničkih snaga iz Crne Gore. Zatim osiguranje aerodroma Resnik, blokada vojarne Brižine,
sudjelovanje sa ostalim dragovoljačkim postrojbama u prvoj zajedničkoj napadnoj akciji HV na
oslobođenju Knina, u zaleđu Drniša (Pakovo selo, kolovoz 91.), blokadi i oslobađanju vojarne u
Žrnovnici zajedno sa dragovoljcima iz Žrnovnice.
Tu je važno napomenuti činjenicu da nakon preuzimanja sve tri navedene vojne baze, postrojbi Putalj s time nije prestao ratni put, što je ne rijetko i bio slučaj u nekim sredinama. Nakon oslobađanja i predaje objekata strukturama vlasti,
postrojba je nastavila sa postavljanjem i zauzimanjem prvih položaja na Svilaji i Moseću , odnosno crti
obrane Vršine-Baljci na južnim padinama Svilaje i crtu Strunje-Crni vrh na sjevernom djelu Moseća.
Sve to do 15.prosinca 1991.g. kada svoj ratni put nastavlja kao okosnica 141.br HV-a; prvoga
zauzimanja brane Peruća, Dubrovačkog juga, Zadarskog zaleđa, kao i svih ostalih ratnih zadaća do
Oluje i završetka Domovinskog rata. Uglavnom to je bila jedina satnija koja je pod zapovjedništvom
Ante Dadića dobila pismenu pohvalu generala Ante Gotovine (18.12.1992.g.).
Da-li mi netko može pojasniti zašto se ovom čovjeku za života nije dodijelila nagrada? Još mi je nešto nejasno.Kako sam mogao pročitati iz bogatog životopisa vidljivo je kako je pok. Dadić od 2000. do 2004. godine vršio dužnost predsjednika Izvršnog odbora temeljnog ogranka HDZ Kaštel Sućurac, pa se postavlja logično pitanje kako ga nitko iz HDZ-a nije predložio?
ma neka lipo i cestitke svima pa i njima a poznavajuci Antu da je živ more bi pala koja triska ili noga u gujicu pa ti je u tome i odgovor LiliHip
zasto nisi napisa da se pokojni Dadic kad je bija vijecnik u gradskom vijecu odreka vijecnicke naknade u korist humanih svrha i pozva ostale da ucine isto i osta usamljen
stvarno steta i sramota da ante nije dobija nagradu dok je bija ziv ali sta ces kako ce ga pridlozit kad je sve ja volim samo sebe
Za ovoga @ja mislin zna san za to,ali nisan tija ništa govorit da nebi ispalo da šta insinuiran.