Kaštel Sućurac, smješten na istočnom kraju Kaštelanskog polja, bio je ključna utvrda pod mletačkom upravom tijekom 16. stoljeća. Ovaj dio Dalmacije bio je važan obrambeni pojas Venecijanske Republike, posebice nakon pada Klisa u osmanske ruke 1537. godine. Pad Klisa označio je povećanu opasnost za okolna naselja, uključujući i Kaštel Sućurac, koji je tada dodatno utvrđivan i pripreman za moguću obranu.

Utvrđivanje i obrana

Nakon osmanskog zauzimanja Klisa, Venecija je pojačala obrambene pripreme u cijelom području. Kaštel Sućurac bio je dio mreže utvrda u Kaštelanskom polju koje su trebale zaustaviti osmanske prodore prema obali i zaštititi stanovništvo. Utvrda u Sućurcu dodatno je ojačana, a lokalno plemstvo, crkva i stanovnici zajednički su sudjelovali u održavanju obrambenih struktura.

Mletačke vlasti povremeno su slale profesionalne vojnike kako bi ojačale lokalne posade. Ti vojnici dolazili su uglavnom iz raznih dijelova Venecijanske Republike, poput Italije, Albanije i Grčke, ali i iz drugih dijelova Dalmacije. Često su to bili stratioti – poznati konjanici grčkog i albanskog podrijetla, specijalizirani za obranu granica i brzo reagiranje.

Uloga lokalnog stanovništva u obrani

Osim profesionalnih vojnika, važnu ulogu u obrani Kaštel Sućurca imalo je i lokalno stanovništvo. Venecija je uspostavila sustav lokalne milicije koja je obuhvaćala muškarce iz Kaštelanskog polja. Ti su ljudi prolazili osnovnu vojnu obuku, učili su koristiti oružje poput mačeva, kopalja i pušaka te sudjelovali u stražarenju i održavanju utvrda. Takve milicije nisu bile profesionalna vojska, ali su bile ključne za brzo reagiranje na osmanske napade.

Mletačke vlasti poticale su sudjelovanje lokalnog stanovništva u obrani davanjem određenih privilegija, poput poreznih olakšica ili prava na zemlju. Ipak, većina obrambenih zadaća padala je na pleća samih stanovnika, koji su, uz svakodnevne poljoprivredne radove, morali osiguravati sigurnost svojih obitelji i naselja.

Opasnost od Osmanlija

U 16. stoljeću osmanske snage imale su snažan pritisak na dalmatinsku obalu, a pad Klisa otvorio je put prema Splitu i Kaštelanskom polju. Osmanlije su koristile Klis kao ključno uporište za daljnje prodore prema obali. Zbog toga je Kaštel Sućurac često bio izložen pljačkama i napadima osmanskih četa.

Unatoč stalnoj opasnosti, mletačke su vlasti uspjele održati kontrolu nad Kaštelanskim poljem sve do kraja Kandijskog rata (1645.-1669.), kada se sigurnosna situacija u Dalmaciji počela stabilizirati.

Zaključak

Kaštel Sućurac bio je više od utvrde – bio je simbol otpora lokalnog stanovništva i Venecijanske Republike protiv osmanske prijetnje. Suradnja lokalnih ljudi i mletačkih vlasti u obrani ovog područja predstavlja primjer prilagodbe na teške povijesne okolnosti. Sustavi poput mletačke milicije omogućili su očuvanje sigurnosti i opstanka zajednice u Kaštelanskom polju, unatoč stalnoj prijetnji s osmanske strane.