Svi znamo o Trpimirovoj darovnici koja se odnosi na lokalitet Putalj i crkvicu Svetoga Jurja,a ima i oni koji neznadu kako je upravo naša Sučuračka, najstarija župa u Hrvaskoj itd.itd.
U petak je bila večer nazvana Sveti Jure kroz pjesmu i stihove koja je održana u sklopu Noči knjige u organizaciji Kaštelanske knjižnice,a Ravnateljica knjižnice Renata je ponovila priču o Trpimirovoj darovnici,šta ona znači za naše selo i opčenito,koji značaj ima za cilu Hrvatsku,pa evo malo oba tome,naravno,ja san to po svoju napisa,ali “kostur” je osta isti…
Dakle,težište darovnice-povelje,odnosi se na prostore naselja Putalj,odnosno crkvice Sv. Jurja,a slijedom toga naredni iljadu godin prostor dilata, odnosno gornjo Kaštelanski prostor, po starohrvaski – naselja zadužbine,zajedno sa Poljičkim dilon su temeljna okosnica ekonomske i političke moči Spliske biskupije.
Naime, ono šta danas znamo je to,da če prostor Kaštel Lukšiča i donji Kaštili kasnije pripast prostoru Trogirske biskupije.
Trpimirova darovnica-povelja je dala rezidencijalni status župljaniman Sučurca i onima koji su to seobon postali, tako da če oni bit jedni od promvaca za svetkovine Svetoga Dujma,prvi do biskupa,a koliku je važnost za biskupe bila darovnica govori i podatak da su na Veliki četvrtak u Spliskoj Prvostolnici apostoliman koji su dolazili iz bratovštine Sv.Jurja iz Sučurca, biskupi prali noge,a oti običaj se zadrža sve do I Svjeskoga rata.
Isto tako,upravo članovi Sučuračke bratovštine bili bi prvi pratitelji (odma uz lijes) na sprovodiman Spliskih biskupa. I još jedan zanimljivi podatak je kako su Sučurani isto tako ispratili i Spliskoga biskupa Kalođeru koji je pokopan na Korčuli,a na čijemu su sprovodu Sučuračke bratovštine učinile svoju stoljetnu dužnost.
Za sad toliko,šta je značila Trpimirova darovnica za oni stari Sučurački puk,kojega više nima i za sve one koji su na ove prostore došli kasnije.
Ovo, gori napisano,govori o potvrdi kolika je bila geopolitička diplomatička važnost darovnice-povelje koja je odredila život svima kasnijim generacijaman do današnjega dana.
Dakle,kad se gleda sa povijesnoga odmaka,upravo je lokalitet Putalja sa diplomatičkoga i pravnoga gledanja predmet i centar cile darovnice,šta naravno,ne umanjuje važnost i same kancelarije di je sve izgovoreno onda i notano.
Da pojasnin,tamo doli u Bijačiman je u to vrime bila kancelarija –kriptorij di su se dokumenti pisali- potpisivali- pečatirali. To Van je ka današnji javni bilježnik u kojega san npr. iša u Split skupa sa nekin xy koji mi je darova svoj posjed i to je tamo napisano i potpisano i pečatirano i sad bi Spličani,jerbo je to u Splitu napisano tribali svojatat ono ča je unutra napisano ka šta je to u slučaju Trpimirove darovnice u kojoj je prvi put spomenuta rič Hrvat????
Da razjasnimo,Bijači jesu jedan važni dijal naše povijesti,ali, najvažniji dijal Hrvatske povijesti je upravo Putalj-crkvica Sv. Jurja,aTrpimirova darovnica je temeljna povelja naše državnosti,a Putalj kolijevka Hrvatske državnosti,tako da se upravo ovo Sučuračko područje more nazvat oltaron naše Domovine Hrvatske.
Osvrnila se Renata i na Monografiju Kaštel Sučurca od Duška Kečkemeta, učinjenoj1978 godine koju je izdala Mjesna zajednica Kaštel Sučurca u kojoj se od 47 do 62 stranice more sve lipo nač o Trpimirovoj darovnici i lokalitetu Putalj za kojega na 60-toj stranici piše „da bi se po toponimima iz toga vrimena moglo zaključit da je jedino veče naselje tada postojalo na Putalju,a da su nešto južnija naselja nastala kasnije napuštanjem toga naselja i povlačenjem prema moru“
Ili na 62 stranici di piše da je“ Putalj jedan od najstarijih poznatih lokaliteta u Hrvatskoj povijesti,pa ipak su podaci o njegovoj prošlosti vrlo oskudni,jer nikada nisu na tome području ni u neposrednoj blizini vršena sistematska arheološka istraživanja.“
A o samoj darovnici morete pročitat na 47 stranici di se govori kako „svoju ispravu 852 godine piše Trpimir u Klisu,Možda je u Kaštelanskom ili Solinskom polju bilo još neko kraljevsko gospodarstvo koje je moglo imati značenje dvora. Ti se dvori pretpostavljaju u Bijaćima,u Majdanu i kod poljičkoga Sv.Martina,ali ni pismenih ni arheoloških dokaza za to nema.“ (znači da se po ovomen more vidit kako je Trpimir u to vrime kad je pisana darovnica stolova u Klisu, a na kraju darovnice je napisano( na 52 stranici piše),“Učinjeno u mjestu zvanome Bijaći,u gorespomenuto vrijeme te osnaženo posvjedočenjem i nazočnošću,općim pristankom i voljom svjedoka“ tako da je svaki od nji na kartu meka znak rukon,prvi Trpimir,a za njin još 14 svjedokov je isto tako meklo znak rukon.
A o samome teritoriju koji se spominje u darovnici piše“ Govoreči o Trpimirovoj darovnici opisali smo na temelju njezinih podataka donekle i današnji Sučurački teritorij,koji se poklapa s posjedom crkve Sv. Jurja u Putalju,dijelom kraljevskog posjeda tj. od litica brda do mora,a s obje strane označenog kamenim i željeznim međašima,dok Zvonimirova potvrda darovnice iz 1075 također navodi jednako označene granice“
„Pa je tako međaš na istočnoj strani posjeda označen čavliman,sačuvan je i danas u nazivu lokaliteta Čavao ispod položaja staroga sela Smoljevca di se i dan danas vidi željezna okrugla šipka zabodena u živac kamen,na samoj sjeveroistočnoj graničnoj točki između solinskog i sučuračkog područja na području i danas zvanome Biočug nalazi se u litici Kozjaka čavao kao oznaka međaša i na sjeverozapadnome rubu sučuračko-gomiličkog posjeda na sljemenu Kozjaka bio je još jedan takav međašni kamen u litici Kozjaka“… itd. itd. Koga interesiradu detalji more uzest monografiju o sela u kojoj če nač puno zanimljivosti o ovoj,a i drugima temama o povijesti iz našega mista.
Nakon dugo vrimena,ota Monografija bi napokon,a to je i Renata spomenila mogla doživit reizdanje,jerbo je šteta da imamo Monografiju koju nigdi ne moremo nabavit,a ne onda,78,g.kad je oto knjige učinjeno,več i danas se malo ko more pofalit kako njegovo misto jema svoju monografiju.
U prošlome sazivu MO-a san oto o reizdanju pridložija,ali iako je odluka bila jednoglasna,po tome pitanju,ništa se,zato jer nije bilo sluha,nije pokrenilo,ovi put san opet potencira i nadan da čemo uspit,jer više nima izmotavanja i skidanja naše odgovornosti u nalaženju nekoga tamo krivca,a ima ji kojima ota,kako u selu volidu reč žuta knjiga, malo je reč smeta i rado bi šta se naše Monografije tiče “oti” nad njon učinili biblioklazam,ali neče jin proč.
Komentiraj