Decimus Atilius Marcellus i Gaius Valerius polako su hodali prašnjavom stazom koja se protezala od Blata prema solinskoj areni. Sunce je visoko stajalo na nebu, a lagani povjetarac s mora donosio je miris soli i algi. Decimus je s vremena na vrijeme zastajao kako bi uživao u pogledu na plodne vinograde i maslinike, dok je Gaius energično objašnjavao svoj plan.

“Decimuse,” započe Gaius, “poznaješ me već dugo. Moj posao s jeguljama je zahvaljujući bogovima uspješan, ali suočavam se s problemom koji bi mogao ograničiti moj daljnji rast.”

Decimus se osmjehne. “Znao sam da će ovaj razgovor biti više od običnog uživanja u areni. Reci, prijatelju, što te muči?”

Gaius pogleda prema obali, gdje su njegovi radnici upravo izvlačili mreže iz plićaka. “Obala ispod Blata nije dovoljno duboka za ozbiljno poslovanje. Svaki put kad trebam utovariti ulov ili primiti robu, moji ljudi gube sate gnjureći u plićaku i povlačeći brodove. Ako bismo ondje izgradili operativnu obalu, svi bismo imali koristi.”

Decimus podigne obrvu. “Operativnu obalu? Govori mi o tome kao da sam tvoj novi klijent.”

Gaius se nasmije. “Zamisli ovo: tri stara broda napunjena kamenjem. Potopimo ih paralelno s obalom, stvarajući čvrstu podlogu koja će spriječiti mulj da se nakuplja. Potom nadogradimo drvenom platformom. Tako stvorena obala omogućila bi pristajanje većih brodova i brži pretovar.”

Decimus zakima glavom, razmišljajući o praktičnosti ideje. “I što ja imam s tim?”

Gaius zastane i okrene se prema njemu. “Znam da u tvojoj luci leže tri broda koja više nisu od koristi. Veliki brod i dva manja sa svake strane. Koristili su se za trgovinu uljem i vinom, zar ne? Umjesto da propadaju na obali, mogli bi postati temelji nove obale.”

Decimus prekriži ruke. “A što ja dobivam zauzvrat?”

Gaius mu se približi, s izrazom koji je bio istovremeno ozbiljan i entuzijastičan. “Nudim ti udio u mojoj trgovini jeguljama. Nećeš morati ulagati ni sesterce, osim tih brodova. Svaki put kad prodam jegulje, a znaš da je potražnja velika u Solinu i šire tvoj udio bit će osiguran. Uz to, operativna obala koristila bi i tebi. Zamislio sam da bi ti i tvoji radnici lakše prevozili ulje, vino i žitarice iz tvojih polja i vinograda.”

Decimus se zaustavi i pogleda prema moru. “Priznajem, ideja je privlačna. Ali brodovi su mi služili dugi niz godina. Kako mogu biti siguran da će mi se ovo ulaganje isplatiti?”

Gaius se nasmiješi. “Decimuse, tvoji brodovi sada leže neiskorišteni. Moguće je da će ih oluja ili plima uništiti prije nego što ih ponovno upotrijebiš. Ovo je prilika da ih pretvoriš u trajno nasljeđe, funkcionalnu obalu koja će trajati generacijama. I ne zaboravi, udio u trgovini jeguljama nije mala stvar.”

Decimus je neko vrijeme šutio, razmišljajući. Napokon, uzdahne i pruži ruku Gaiusu. “Dogovoreno. Ali želim biti prisutan kad se brodovi potapaju. To je ipak dio povijesti mog imanja.”

Gaius s oduševljenjem prihvati rukovanje. “Hvala ti, prijatelju. Obećavam ti da ćeš vidjeti rezultate ubrzo nakon izgradnje. Ovaj projekt će koristiti svima nama.”

Dok su nastavili hodati prema areni, njihovi glasovi su se gubili u zvukovima prirode. Nova operativna obala ispod Blata tek je trebala postati stvarnost, ali ideja i suradnja bili su prvi koraci prema njenoj izgradnji.

(biče još ako bog da, moglo bi trajat ka rat i mir, dugo je dvi iljade godin do nas- večeras ču dodat još slik)