Od kako je doša ovde u nas o brodu Moby Drea učinjeni su kilometarski textovi,ljudi su izlazili na ulice u četiri prosvjeda,sve zbog posla koji se na njemu triba učinit,a koji je uključiva skidanje paneli u količini od niki dvistapedeset trista ton, koji su punjeni azbeston,a kako se moglo čut na prosvjediman,malo nan je ovega našega,nego čemo još uvozit i tuđega.

Puno toga je okolo ovega broda bilo zakukuljeno i zamumuljeno,od onega ko je da zeleno svitlo da oti brod uopče uđe u naše teritorijalne vode, e sad ja neču ulazit u meritum stvari,ali je činjenica da oto broda nije moglo ič u Tursku,jerbo se tamo po njioviman zakonima oti posal ne more učinit sa količinaman večima od pedeset ton,a u nas je oto broda došlo,neka se znalo da se radi o paneliman puniman azbest u količini,a sad,nigdi se spominje dvistapedeset ton,nigdi trista i pedeset,ali bilo kako bilo,po tomen ispada da se u nas to more neograničeno činit?

Kako su ljudi činili prosvjede i vidilo se da nečedu baš tako lako posustat,onda su se razna ministarstva okolo toga problema pozabavili,pa je od strane carine rečeno da oti brod,pošto na sebi jema Talijansku zastavu (država članica EU-a) ima carinski status domače robe i oni tu nemaju nikakvoga postupanja.

Pa se onda od inspekcije zaštite okoliša doznalo, da bi se zbog toga šta se ovi brod nalazi u Hrvatskoj moglo dogodit da se otpad zbrine drugačije nego šta to nalažedu domaći propisi i zaključili kako vlasnik broda nije proveja proceduru o pošiljkama otpada koja regulira prekogranično kretanje opasnoga otpada među državama u Evropskoj uniji.

Zanimljivo,ovo se dogodilo taman prije održavanja jednoga od prosvjedi,mislin onega na Matejuški, i jema več više od petnajestak daan,kako se govori da nas oto broda triba napustit,pa oče neče,danas če,sutra če… i eto u utorak ode.
A pa je zanimljivo i to kako je baš u ovi utorak,dan prije održavanja tematske sjednice Spliskoga Gradskoga viječa po ovemu i po pitanju brodogradilišta,brod napustija ovo područje,reče koko,a ma to se samo tako poklopilo,slučajno,ali san ja u ovi svoji šezdeset i jednu godinu naučija.da se ništa ne događa slučajno.

Još se jedan put pokazalo kako,ljudi,ako očedu,moredu puno toga učinit,samo triba krenit,vidi mene,da samo triba krenit.
Uglavnon,bilo kako bilo,brod je ispračen sa velikon pažnjon,puno svita san u selo vidija na rivu koje odavna nisan,a došli su da bi se uvjerili kako je oto broda stvarno išlo ča,a bilo je i oni ča su mu i mavali.