Neka je to bilo u subotu evo ni do danas se ne stišaje priča o suboti kad se obilježila obljetnica bonbardiranja našega sela, kad je u jednomen danu svaka familija ostala bez nekoga svoga člana i Sučurani su vrlo osjetljivi na to i ne zaboravljadu bilo kakve greška učinjene na oti dan,pa se tako i dalje spominje kako se pri dvi godine od strane grada i MO-a nije meka buket cviča nakon čega su Sučurani reagirali i položili cviče svojima precima koji su toga dana poginili,pa su oni iz grada to tili nikako ispravit i oti dan 05.12. proglašen je Spomen danom,šta to znači neznan,ali se zna kako ovu subotu na godišnjicu bonbardiranja,šta je to do sad bilo pravilo,na kanpanejal nije stavila Hrvatska bandira,ni konture kanpanela nisu osvitljene,a lani se mekla nova rasvjeta,a govori se i o tomen kako je ovi put meklo samo buket od grada,a od MO-a ne,a bruji se i o tomen kako je na ovomen buketu od grada traka sa posvetom umisto crvenobiloplava bila plavobilocrvena,tako da su pojedini Sučurani burno reagirali na jugoslavensko obilježje koje se kako su rekli posvetilo,sprovelo kroza selo i blagoslovilo isprid ploče sa imenima poginuli di su ga položili čelnici Grada,nakon čega se ota traka bržebolje makla ča i kasnije mekla nova i tako dalje i tako dalje,neču više,a moga bi do sutra.
I ča je najgore od svega sad san se ja u selo mora opravdavat zašto još nisan o ovomen ništa pisa,a eto nisan tija odma na oti dan,ni dan kasnije,pa san evo sad to učinija.

Inače sat na kanpanelu još uvik stoji na mistu,danas je bila karba koliko več ne radi,pa je bilo,napiši pet miseci,evo san napisa i opet i tako dalje i tako dalje.