Danas su popodne u nikoliko gradov u Hrvaskoj održani prosvjedi podrške Mireli Čavajdi koja je kako znamo noseča s diteton za koje su doktori utvrdili kako nije u redu i ko zna šta če sa njin bit ako se rodi,a s druge strane zbog priziva savjesti likari ne želidu napravit pobačaj,ali naravno,kako to več u nas ide,uvik kad je nikome najteže onda se pojavidu oni „dežurni dušebrižnici“koji itadu sol na ranu i koji umisto gorispomenute Mirele najbolje znadu šta je najbolje za nju i dite koje nosi u sebi,ali su nebitni,znate riči od one pisme „Što to ima u ljudiman tužno,da ulaze u tuđe živote…“
Poznava san jednu ženu,lajonu,koja se u sve badala,nima familije u kojoj nije znala kako riješit problem kojega imadu,da,upravo tako,njen jezik je sve to glatko rješava,sve do jednoga puta,kad se njena čer tribala rastavit,a kako ljudi volidu vračat usluge,sad su oni nju fermavali po selu i nudili razna rješenja za njenu čer,a ona bi odgovorila,a nije to baš tako jednostavno kako vi mislite…
Šta je to zločesto u ljudima koji onomen u najtežiman momentima umisto da pomaže,odnemaže?
Kad če se ljudi počet držat one,ako čoviku ne moreš pomoč,a onda se makni šta dalje od njega da mu slučajno na neki način,pa sad i svojin prisustvon,nebi odmoga…

Reče koko,pa šta sad kad su danas bili ovi prosvjedi,ča su oni ovoj ženi pomogli?
I tapšanje po ramenu onemu šta je u nevolji diko puno znači,a da ne govorimo kad dobije podršku ka šta je to bilo danas na prosvjedima.
Pogledajmo malo one šta odnemažu ovoj osobi u nevolji i ove šta pomažu osobi u nevolji i usporedite sa onin kako se Isus ponaša prema ljudiman koji bi se našli u nevolji,je li se ovi prvi,šta volidu citirat Bibliju, sramidu svojih nastupa,naravno da ne,objasniče oni Bibliju onako kako jin trenutno odgovara.

Ali kad je več tako,kad več imamo toliko ti šta su brižljivi prema ljudima,kako se onda more dogodit da imamo toliko gladni i siromašni,kako se more dogodit da ljudi stojidu na našiman ulican sa natpisiman ja sam gladan,nemam doma… Vrlo zanimljivo,tolika briga o ljudima, ljudskome životu,a slike na ulicama i svakodnevna zbilja pokažijedu sasvin neku drugu dimenziju?
Neču više jerbo bi me odvelo puuno daleko,vratimo se na ovi Spliski prosvjed kojega je obilježija perfomans,a u njemu su glavni likovi bile cure,nji četrnajst,obučene u crvene mantile sa kapuljačama na glavi,koje su u par navrata ispuštali krikove,da bi se naježija kad bi čuja,a oni koji je gleda Sluškinjinu priču moga je svatit šta su sa ovon “slikon” poručili.