Asti,ka da je jučera sve to počelo,a evo ove godine se dogodila šesnajesta po redu utrka kariči u našemu selu.
Ovi fenomen bi tribalo proučavat,da se ovoliko svita od oni najmanji,pa do oni najstariji skupi za gledat one ča se vozikadu na komad daske na koju su mekli nika željezna kola koja stvaradu nemoguču buku i to sve bude gotovo u sedan minuti,dokle prvi od natjecatelji prođe kroz cilj. I ča je još zanimljivije,samo desetak minuti pri nego ča utrka triba počet bude ništo malčice svita,a kad dođe tri ure,vrime kad utrka triba krenit najedan put sve bude krcato i to se svi užividu,najpri ji se isprati dokle se spuštadu niza Kajin brig,a onda se svi pribacadu na drugu bandu,tamo di je pošta i prati se kako odozdala,od pravca banane vozači i njiovi gurači činidu kerefeke za izborit se za ča bolju poziciju (zanimljiva bi to bila snimka iz zraka za vidit kako se ta masa svita primišča sa jednoga na drugi kraj).

Ekipe primjenjijedu razne taktike za ča pri do cilja doč,jer je staza zahtjevna,nakon nizbrdice,moradu sač sa kariči i sa karičen ispod ruke pritrčat dijal di je bila stara crikva,tako da puno nji kalkulira je li jin bolje sve doli do kanpanela se vozit,oli koji desetak-dvadesetak metri pri sa kariča sač i uvatit se trčat,pa jin onda gre jedan dijal ravne etape od Mula do Banane,bez ikakvi preprek,a zadnja etapa jin je uzbrdica,a na vrju ote uzbrdica čeka ji zamka,rešetke priko cile širine ceste koje su žestoki neprijatelj balinjeraman,to da za ovakvu utrku triba jemat dobru kondiciju ne triba niti spominjat,posli utrke puno nji se iskrene po podu,a bude  i povračanja.
Koga zanima koje su ekipe sve sudjelovale i koje su  tri ekipe među prviman došle na cilj more vidit na zanjoj slici,kraj ekipe je sinjano sa rimskiman brojeviman.