Nikidan na Veliku Gospu spomenen ja okupljenman (nji četvero) kako odavna za Velu Gospu nisan vidija da je Gospina slika okičena sa zlaton. A svi ka u jedan koje zlato, da opet zlato,da biče san ja mislija na okvir o slike,ali da on nije od zlata,kad san ja vidija oto zlato,da biče san sanja??A vidija san ga onda kad ste vi bili tamo “sa druge bande”pa i nemorete onda za njega ni znat,E. A ni jin je bilo drago oto čut. A šta ču jin ja,eto naučičedu,pomalo,nije priša,ma ču ji ja opet drugi put uvatit nespremne i ka i ovi put namistit da ča više svita čuje za ote “nove” ča su friško prošli niki brzinski tečaj i mislidu da sve znadu pa sad moredu okolo solit pamet.

A priča o Gospinomen zlatu je iz davni vrimen. Ljudi bi iz zahvale jer bi in Gospe pomogla ili u ozdravljenju ili u spasenju… poklanjali Gospi na Hladi zlato za koje su znali samo dva čovika di se nalazi. I svaki put za Velu Gospu na Gospinoj slici bi to zlato bilo izloženo,a slika bi se nalazila u sefu,ne doli po sredini crkve.

Zanimljiva je jedna priča baš o tomen zlatu i jednoj ženi koja se zamalo utopila i koja se molila Gospi nakon čega se odnikud pojavila jedna velika grana koja je otoj ženi spasila život,a ka zahvalu žena je dala od zlata napravit granu koja se isto tako stavljala na sliku.Kako danas ide to sa čuvanjen Gospinoga zlata,neznan,a i kakva su vrimena i ne triba se znat,ali do sad je to bilo ovako,a možda čedu mi ovi “novi” znat reč kako je to sad?

Evo Gospina slika sa zlaton za one ča mi nisu virovali i rekli da ja biče sanjan: