Je bija slogan današnjega dana kad je derala ona luda buretina koja nije mogla zaustavit učlanjivanje u Hajduka,je da nije bilo baš kraj starega kanpanela di se več tradicionalno godinama događa,več u portunu od jedne zgrade na rivi, ma ni to blesavo vrime nije omelo građane našega sela da na ovemu ledu strpljivo stojidu u redu za doč do ono komada dragocjene plastike-članske iskaznice,a koliko je bilo zima govori i podatak da je oto štanpača najedan put ferma radit,bilo mu je zima neka je bija pokriven dekon,ma zaludu i onda se ovi jedan sitija da bi bilo dobro da ga on odnese doma da se malo stepli i tako je i bilo,kasnije je opet proradija,a u međuvrimenu se ipak učlanjivalo,a iskaznice če jin bit poslane na kučnu adresu.
Naravno,čekajuči u redu moglo se čut i batudi,a jedna od jači mi je bila od ovega jednoga kad je reka da je nakon prve građanske dužnosti izbori, doša obavit i ovu drugu,učlanjenje u Ajduka,a bilo je i oni koji su tote prolazili i pecete dobacivali,a ovi jedan je promrmlja (vidi luđakov) da ga se ne razumi,ma ga se i te kako razumilo i nije proša lišo,dobija je ča je tija,reklo mu se ča ga sljeduje…
Naravno i ovi put je za one najmlađe bija Rico,a pekli su se i čovapčiči…
I na samome kraju,ali ne tako malo važno,najstarija osoba danas među dvistotinjak učlanjeni u našemu selu je devedeset peto godišnja Nediljka Katić,koju je učlanija njen unuk- presjednik Sučuračke Udruge navijača Hajduka.
Komentiraj