Kaštela, 16. kolovoza 2014.

U Slobodnoj Dalmaciji od 09.08.2014., g. Branko Mozara u ime Cemexa odgovara na moj članak od 02.08.2014., pa zbog niza netočnosti i zbog javnosti, moram demantirati da ”manipuliram činjenicama, iznosim neistine i zastrašujem javnost”. Ovaj (nešto kraći) odgovor je upućen u Slobodnu Dalmaciju, ali nije tiskan, jer najvjerojatnije, krupni kapital ima svugdje svoje ”duge, umiljate” pipke.Međutim, u vrijeme sveprisutnog interneta, teško je skriti istinu! Nije moguće odgovoriti na sve objede, tipa ”samoreklamerstvo”, ”manipulacije” i sl.. Takvim pridjevima se služe oni koji nemaju argumenata. Osvrnut ću se samo na bitno iz Cemexova odgovora!

Najprije o tome da je ”Apsurdno pomisliti da bi cijeli niz institucija naše države namjerno kršio zakone i propise”; Bože sačuvaj, to se u nas ne može dogoditi, zato sam i napisao da su ”previdjeli”, ”zaobišli”… Ja predlažem da o tome nešto kažu odgovarajuće institucije, ako ne u nas, onda u EU.
Usput, pretpostavljam da je uvaženi g. Mozara je zasigurno čitao Globus od 6.04.2012. i razgovor sa slovenskim sociologom dr Rastkom Močnikom, gdje se navodi:
Novinar:“ Za političke elite koje vladaju državama kao što su Hrvatska ili Slovenija upotrebljavate zanimljiv naziv ‘kompradorska buržoazija’. Koja je njezina definicija? Močnik: ‘’ To je klasa koja osigurava Capital Friendly Environmentili ‘poduzetničku klimu’, tj. okolinu u kojoj se isplati investirati. Znači, ta klasa osigurava socijalni mir, niske nadnice, solidnu materijalnu i komunikacijsku infrastrukturu i obično niske ekološke standarde. I time pokušava privući strani, globalni kapital. A kapital će ući u te zemlje samo ako u njima bude mogao ostvariti profit viši od prosjeka. I ako je investicija sigurna…
‘Kompradorska buržoazija’ parazitska je klasa koja za svoje usluge kapitalu prima rentu, odnosno novčanu nagradu. Ona je uništila Argentinu prije deset godina…’’

Je li g. Močnik u pravu, neka svatko prosudi kako hoće, ali g. Mozara zasigurno nije, jer mi nije odgovorio na bitne navode iz mog članka (SD 2.08.2014.), odnosno: Jesu li prekršeni zakoni i propisi koje sam naveo? To je prešućeno!
Ne sporim da je ”Cemex za svoje aktivnosti dobio sve potrebne dozvole…”, zato se svi i čudimo kako ih je mogao dobiti u pomorskom pojasu i unatoč Prostornim planovima! Što Cemexu i odgovornima za izdavanje Dozvole nije jasno, koja rečenica, koja riječ iz čl.21 i čl.40 Prostornog plana Kaštela, te čl.82, 236 i 252 Prostornog plana Županije i dr.?

O ”svijetloj” budućnosti spalionica i suspalionica u EU i svijetu, samo nekoliko riječi:
U 2001. Komisija UN o ljudskim pravima navodi da “svatko ima pravo živjeti u svijetu bez toksičnih onečišćenja i zagađenja okoliša”, te da je ‘’neetično da ljudi umiru od emisija iz spalionicakad su na raspolaganju sigurne alternative… Spaljivanjem se krši čl.2. EU konvencije o ljudskim pravima:pravo na život. Stockholmska konvencija s višeod 100 zemalja, uključujući RH, obvezuje zemlje na uklanjanje štetnih organskih tvari:PCB, dioksinii, furani…, pozivajući ihda ‘’spriječe emisije tih otrova i njihov nastanak, koji je neizbježna posljedica spaljivanja’’.
Povjerenik zaštite okoliša EU Janez Potočnik je nedavno rekao da “Udio odlaganja na odlagalištima se mora smanjiti što je brže moguće, također je važno prebaciti se s koncepta spaljivanja na povećanje recikliranja… Dominacija proizvodnje energije nije dugoročno prihvatljiva’’.
Danska sada spaljuje 80% smeća ali napušta politiku spaljivanja u korist recikliranja i prelaze na koncept ”0 otpada” (zero waste), kao i Španjolska.
U svezi novih spalionica u EU koje navodi g. Mozara, upravo je EU komisija nedavno odbila Češkoj niz spalionica obrazlažući “… Prema posljednjem razgovoru s češkim vlastima … nema nikakvog opravdanja za velike i skupe spalionice otpada”.

Rezolucija EU parlamenta od 24.05.2012. (EU Parliament resolution of 24 May 2012 on a resource-efficient Europe (2011/2068 INI) o učinkovitom korištenju energije u Europi govori da ‘’EU parlament u okviru prioritetne akcije, zahtijeva od EU komisije da do kraja ovog desetljeća (2020.g.) postupno uvede opću zabranu spaljivanja otpada koji se može reciklirati i kompostirati’’.
Za napomenuti je da je na poticaj Joe Thorntona, biologa svjetskog glasa, još 1993.g. US EPAzabranila izgradnju100 planiranih spalionica u USA.
Tko govori istinu, a tko ”obmanjuje”i ”manipulira”javnost, neka procjene čitatelji: Jesu li listići plastike u RDF-u, koje u staklenki na TV-u tako simpatično pokazuje direktor Cemexa g.Renić, neopasan otpad? Javnosti treba reći da je RDF (Refuse Derived Fuel) usitnjena plastika, guma i sve ostalo smeće koje se nije recikliralo, nego samo osušilo i usitnilo kako bi se lakše spalilo i zaobišlo zakonsku zabranu uvoza (krupnijeg) smeća (Zakon o održivom gospodarenju otpadom čl.120/2 koji glasi: “Zabranjuje se uvoziti miješani komunalni otpad radi korištenja u energetske svrhe“).

RDF(gorivi otpad) je dakle, otpad gotovo istih fizikalnih i kemijskih svojstava kao i dok je bio u krupnom obliku, bez obzira na sve klasifikacije i zamagljujuće nazive RDF, SRF, GIO i sl. Na to ukazuje EU Direktiva o otpadu u točki 33: ”Primjena Uredbe (EZ-a) br. 1013/2006 Europskoga parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o otpremi pošiljaka otpada. Miješani komunalni otpad koji se spominje u članku 3.stavku 5. te Uredbe ostaje miješani komunalni otpad čak i ako je podvrgnut postupku obrade otpada kojom se njegova svojstva bitno ne mijenjaju’’. U emisiji Fokus (HRT 1 od 11.08.2014.). Ministar Zmajlović ili ne zna ili namjerno zaobilazi istinu kada kaže da su: ‘’Smeće iRDF sukruške i jabuke’’. Zbog takvog neznanja, ili pogodovanja krupnom kapitalu svejedno, Ministar treba dati hitnu ostavku, jer će pravom manipulacijom zaobići zakonsku zabranu (čl.120/2) uvoza otpada za spaljivanje!

Nadalje, hijerarhija postupanja otpadom u RH nije primjenjiva jer za to još nisu stvoreni uvjeti, niti je moguća adekvatna termička obrada.Zato je Ministru potrebna ‘’magija s kruškama i jabukama’’, jer će prema izjavi direktora g. Renića, ‘’RDF uvoziti iz EU-a’’, što ukazuje da će Cemex gospodariti otpadom tih drugih zemalja, a u nas će ostati; Cemexu profit a narodu posljedice spaljivanja (otrovi). Hrvatska Vlada, tj. odgovarajuća Ministarstva, nisu smijeli za to dati dozvolu, što će odgovorni trebati objasniti na sudu.

Nisam primjetio da je bilo koje Ministarstvo zaštite okoliša do sada puno napravilo u zaštiti naroda na ovom području. Posebno se trebamo sjetiti da su za ministra Kovačevića, 2003.g., zbog pogodovanja krupnom kapitalu, utrostručene sve granične vrijednosti štetnih tvari, a naknadno su još povećali i granične vrijednosti za UTT (ukupne taložne tvari), pa su odjenom III. kategorije zraka postajale II. i sl. Zbog toga se 2003. g. Pučki pravobranitelj gosp. Ante Klarić, obratio tadašnjem predsjedniku Vlade gosp. Račanu s pritužbom na ministra zaštite okoliša Božu Kovačevića, kada mu je rekao da se ”pod cijenu zdravlja gradana sadašnjih i budućih generacija i naraštaja, privilegiraju rizični gospodarski subjekti’’.Ali istom politikom je bila nastavila i ministrica Dropulić.
U odgovoru na moj članak, gosp. Mozara navodi da ”RDF dokazano smanjuje emisije CO2”, što je upravo suprotno:
Emisija CO2 iz izgaranja u rotacijskoj peći (procijena na temelju potrošnje goriva (u tonama), ogrjevne vrijednosti (u GJ/t ili GJ/m3) i faktora emisije CO2(u kg CO2/GJ) (preuzeto iz IPCC smjernica) je: za mazut (koji je Cemex davno koristio) 77,4; za petrol-koks (koji sad koristi) 97,5; za RDF (koji želi spaljivati) 100,0; a za prirodni plin (koji ne želi koristiti) 56,1.

Cemexova studijska putovanja u inozemstvo, na koja pozivaju laike da se dive ljepotama spaljivanja uz ugodne večere, ne ću komentirati. Lijepo je vidjeti i pometeni krug tvornice na ”Otvorenim danima Cemexa” i posebno maslinik oko tvornice. Nadam se da je ulje još uvijek dobro, a kakvo će biti ako započme spaljivanje opasnog otpada, to ćemo tek vidjeti.

Lijepo je i da Cemex brani sve one koji se, iz ne znam kojih razloga, ne bune protiv spaljivanja osobito uvoznog smeća! Isto tako, lijepo je i da Cemex brani naš županijski Nastavni zavod za javno zdravstvo i da imaju dobru suradnju i da NZZJZ piše Izvješća o kakvoći zraka na temelju podataka dobivenih s Cemexovog glavnog servera i to za mjerne postaje (za praćenje kvalitete zraka K. Sućurac i Solin) u vlasništvu Cemexa.

Drago mi je da su Cemex posjetili ”Predsjednik Republike, ministri zainteresirani zastupnici i europarlamentarci”, pa me zanima jesu li dali osobni pristanak suspaljivanju europskog smeća ili samo proizvodnji cementa? Što predizborno kaže naš Predsjednik RH? Nadam se da se ne će izjasniti kao bivša ministrica Holy, koja je prije parlamentarnih izbora izjavila kako će poštovati mišljenje lokalne zajednice, a nakon izbora se zalagala za spaljivanje. To nije ”apsurd”, to je obična prijevara!

Ipak, ima jedna istina, koju navodi g. Mozara da ”cementna industrija ne može, niti će ikada biti spalionica otpada”. Tako je, jer su GVE (granične vrijednosti emisija štetnih čestica u zrak) za spalionice puno strože od onih za cementare, jer imaju brojne filtere i uređaje, koje nemaju cementare. Npr. za cementare sa starom tehnologijom (Cemex Hrvatska) za NO2 GVE su 800 mg/Nm3, za nove 500 mg/Nm3 , za spalionice 200 mg/Nm3 itd.
Ukoliko je točno da ”tehnologija koju Cemex koristi ni po čemu nije primitivna”, kako kaže g. Mozara, očekujem da će se Cemex pridržavati GVE propisanih za cementare visoke tehnologije. U Cemexu znaju da je to nemoguće.
Istina je i da je ”Cemex jedan od najznačajnijih gospodarskih subjekata i najvećih poslodavaca u Splitsko-dalmatinskoj županiji, jedan od najvećih izvoznika u Republici Hrvatskoj. Za društveno odgovorno poslovanje višestruko je nagrađivan domaćim i međunarodnim priznanjima’’, kako navodi g. Mozara, ali samo za proizvodnju cementa, a ne suspaljivanje smeća. Nemojte gospodo iz Cemexa svoj proizvod, visokokvalitetni cement, suspaljivanjem otpada zagaditi nedopuštenim količinama žive, kroma, olova i drugih teških metala i proizvesti tzv. ‘’toksički cement’’.

Znanstvenici sa skupa u Zadru, koje ističe g. Mozara, su rekli o postupanju s otpadom sve što piše u EU Direktivi, ali su ili oni ili g. Mozara izostavili točku 49 Direktive, koja se odnosi na načelo supsidijarnosti :
‘’Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti cilj ove Direktive, konkretno zaštitu okoliša i zdravlja ljudi, već je zbog opsega ili učinaka ove Direktive, taj cilj moguće bolje postići na razini Zajednice. Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako se utvrđuje u članku 5. Ugovora’’.(Latinski: subsidiarius: pomoćni, pričuvni. Dakle, to je načelo po kojem odlučivanje o zajedničkim pitanjima mora biti preneseno na najnižu moguću razinu, zajednicu društvene organizacije, dok središnja vlast ima samo ulogu nadopune političkog odlučivanja na lokalnoj razini).
Osim toga, niti jedan znanstvenik, pa bili oni i pod pokroviteljstvom HAZU, ne može preporučiti protuzakonito spaljivanje otpada u obalnom pojasu.
Kada se već pozivamo na znanost, postoji čitav niz znanstvenih inozemnih radova koji ukazuju na pogubno djelovanje za zdravlje emisija iz dimnjaka kod suspaljivanja i spaljivanja otpada. Zašto se ne uvaže i ti znanstvenici i ta znanost? ”Sljepoća” za te utemeljene znanstvene činjenice, proizlazi iz goleme zarade u tom poslu. Evo tri primjera iz EU-a (izvor s interneta):
U Velikoj Britaniji se cijena spaljivanja kreće od 160 do 500 $ / toni otpada u zavisnosti o količinama (više otpada smanjuje cijenu spaljivanja po kg) i o količini opasnih supstanci.
U Italiji cijene nisu izjednačene i ima svakakvih ponuda. Sada se npr. spaljivanje napolitanskog otpada u spalionici otpada u Trstu naplaćuje 167 € po toni , pri tom zagađujući osim Italije, Istru i pogranični dio uz slovensku granicu.
U Nizozemskoj 1 tona komunalnog otpada plaća se 140 €.
Ako su na tržištu EU-a ovakve cijene, koje spaljivači dobiju po toni preuzetog otpada, onda je jasno da je cement manje važan i da služi uglavnom kao pokriće za ‘’pravi posao’’.
Nadalje, kako znanost nije uvažena, primjerice kada je znanstvenica i Ravnateljica Oceanografskog Insituta u Splitu, prof.dr.sc. Ivona Marasović procjenjujući studiju utjecaja na okoliš, kada se uvodio petrol-koks u tvornicu cementa, iznjela između ostalog: ”…u studiji nije jasno i nedvosmisleno pokazano da će planirane aktivnosti doprinijeti poboljšanju kvalitete zraka na širem području Kaštelanskog zaljeva… More kao složen ekosistem je uglavnom isključen iz razmatranja, kako kod opisa okoliša, tako i kod procjene mogućih utjecaja.Kao takva studija nije prihvatljiva.”Dozvola za uporabu goriva petrol – koks je naravnodobijena.
Kada već. g. Mozara navodi Aarhušku konvenciju, onda bi trebao pročitati i čl.6. st.7. koji kaže: ‘’Donesena odluka mora uzeti u obzir ishod sudjelovanja javnosti’’.Ašto se tiče dugotrajnosti sudskih procesa, Aarhuška konvencija propisuje da se Upravni sporovi moraju rješavati u razumnom roku kada je u pitanju zaštita okoliša. I ovo što piše u Aarhuškoj konvenciji uneseno je u hrvatske zakone i Ustav koji su slučaju izdavanja dozvola Cemexu prekršeni.

Na kraju, ističem da nikada nisam bio ekstremist ni u čemu i da moj članak objavljen u SD od 2.08.2014., nije ”ekstremno aktivistički intoniran’’, nego poziv upućen svim razumnim i odgovornim ljudima, pa i Vama g. Mozara i cijelom vodstvu Cemexa! Nemojte razoriti još uvijek prijateljsko raspoloženje svojeg okruženja prema proizvodnji vašeg visokokvalitetnog cementa! Molim vas shvatite u kakvoj je očajnoj situaciji bio (i još je uvijek) Kaštelanski bazen od 1946.; s VCM-om, živom, azbestom, željezarom, radioaktivnom šljakom, vašim štetnim emisijama itd. Ako se u početku nije puno toga znalo (i samo u tom smislu treba imati razumijevanja za ondašnje trovače), danas, kada vam podastiremo dokaze eminentnih inozemnih znanstvenika, kad ste toga i vi svijesni, biti će neoprostivo ako ugrozite stanovništvo cijelog Kaštelanskog bazena i šire. To nije ‘’zastrašivanje’’, to su nepobitne činjenice.

Prof.dr.sc. Mihovil Biočić