Mogu ja sad ovde do sutra pisat,ali nikakvin besidan ni slikan se ne more pridočit šta je to sinoč u Splitu nakon utakmice bilo,u svoji pedeset i četiri godine ništa slično nisan doživija,a bome,kako su govrili oni stariji ča su se tote sinoč našli,ni oni ne pantidu ovakvu ludnicu,ovo ča vidite na slikan je doli kraj stare Slobodne-raskršče kraj pazara,e to je bija cirkus,aute sa svi stran,niko nigdi ne more,rijeke ljudi se sa svi stran slijedu i sve stoji nasri sride ceste,svi trubidu,autobusi,aute,motori nabijedu gase tako da se sve treslo,goridu bengalke,dimne bonbe,motoristi palidu gume,a ja san zajedno sa ostalin sviton u tomen svemu metežu sta i gušta u otomen smradu od kojega nisi moga niti disat,a bome je i za oči grizlo,ma neka,sve čemo pritrpit,ipak smo mi finalisti i to triba proslavit.
Ovako je to sinoč u Splitu bilo za vrime i nakon utaknice.
Na Rivu je meklo niku malo veču televiziju koju su postavili na binu,a šetnca je bila tribina,sve je selo na pod i buljilo u ono televizije sa ekranon dijagonale okolo 200,a u kuolariman se šuška da bi Split za u nediju moga sredit i ništo “led zida”,e to če bit …

Evo govoridu iz Geozavoda da se u vrime kad je Mandžukić da gol osjetilo slabo podrhtavanje tla.
A ča če tek onda bit u nediju kad padne gol za zlatnu medaju?