Jučera je to nalivanje trajalo cili dan,a bome produžilo se i do kasni nočni uri,tribalo je pustit da se beton malo utegne da bi ga moglo sa strojeviman “peglat”,pa je to potrajalo,a kako u nas kad se ništo radi sa betonon ili ligadinon,pod obavezno je da se tote koko potpiše,ništo mudro napiše ili tamo ostavi svoje stope,a to se sve dogodilo,pa čete vidit na zanju i prizanju sliku kako je…

Tija san reč kako je to nikidan bilo da san pisa oba staremu kanpanelu kako na njemu iako je krešija dan još nije pomaknuta ura na vrimenskomen releju pa iako je sunce još visoko,na njemu se pali rasvjeta nigdir okolo četiri ipo popodne,a kad ono prošlo je skoro i misec daan odo toga texta,a rasvjeta se i dalje na otu uru pali,ali neču oba tomen duljit,doli na kraj ču opet,za…

I dokle san jučera ujutro učinija sliku šta čete je doli vidit,pita me jedan,a dobro kad vi iz Mjesnoga Odbora mislite ovi problem riješit? Dobro pitanje,ma ni ja ča san u tomen MO-u niman pravi odgovor na to,baš prošli četvrtak kad smo jemali sjednicu jedna od točak je bilo i pitanje sređivanja ove ulice i sličnih problema,došlo je do žučne rasprave,neznan zašto,jerbo smo o toj temi razgovarali i zaključke donili…

Danas je pomaknuta okitenska cijev prema zapadu tako da če se pomaknit i postolje od tuša pa sad to po novu izgleda evo ovako: A jučera je to bilo ovako:

Popodne ja na Gojaču iša vidit dokle su došli radovi na onemu platou isprid prostorij,kad me vidilo iz daleka i počelo za menon vikat,čekaj tote,a baš da san lipo naletija,bija bi me on zva ali nima moj broj mobitela,dođi vidit vamo i kažije mi rukon put nike cijevi,a šta ču vidit,pitan ja,eno namo di je ona cijev,tote bi triba doč tuš,a ča neče bit namo na zapadne skale di je…

Ova dva mlada galeba navalili su na sardinu šta jin je niko donija,a onda me je jedan od nji sinja,nikako me čudno obamira dokle je oni drugi nastavija jist,pa je onda ovi prvi turnija nogon ovega drugoga,e sad je več bila napeta situacija,oba dva gledadu put mene,hm,a jeli če ovo oni krenit na mene,misleči da ču jin spizu odnit,kad najedanput ovi drugi kljunon vata konzervu i nosi je nikoliko metri…

Pri dva dana smo Dragan Kovač i ja doli na plaži Sokolana odlučili učinit radnu akciju. Kako je bila oseka moglo se učinit posla okolo dva metra prema pučini od obale dokle liti zna more bit, to je bila krajnja granica,dalje nismo mogli,jer bi more u čizme počelo ulazit,a bilo je posla čudo,brojili smo do dvajstipet karijoli stinj,dalje nas je štufalo,ko zna koliko ji je bilo,a večinu oti stinj je…

Nakon tri godine opet je sve bilo po staromen,povorka je sa mažoretkinjaman na čelu krenila sa pilane,iza nji je bila kraljica povorke sa gradonačelnikon i dogradonačelnicon u kočiji,pa dičica iz vrtiča ka dalmatinci,građevinari puž i domino kocki,pa školska dica razni zanimanji,vlak u snigu,gljive,pa je onda bila točka pituravanja plafona u litnjemu kinu i to sa pravin,profesionalnin pituron,kuva se i fažol za školsku dicu koja če se na ti način “grijat”…