Svaki dan na ulicaman moremo vidit svakakvi novitadi od prijevozni sredstav na baterije i to nan je postalo ka normalno,ali za ovin prijevoznin sredstvon ručne izrade nima ko se nije okrenija.

A bolje je ča pri zaboravit,sve je krenilo nizbrdo kad je naš dobija ono nesritnjega crvenoga kartuna,ali je zato atmosvera bila ludilo,dvadeset i dvi iljade svita je,ako ne utakmicon,a onda uživalo prizoriman,sa punoga Sjevera na kojemu je Torcida priredila koreografije i opet pokazali kako jin na oviman prostorima nima premca. Dok u današnje vrime velika večina nji ako jin ne turneš koju kunu,ni nokton od maloga prsta nečedu maknit,ovi momci…

U nediju je u Splitu u devet uri ujutro počeja maraton i polumaraton u kojemu je sudjelovalo okolo tri iljade sudionika iz ciloga svita,a trčalo se po cilomen gradu,jedni su trčali vamo,a drugi tamo,a naravno svima je zajednički cilj bija Spliska riva,sa koje su i krenili,za  polumaraton je tribalo istrčat okolo dvadeset i jedan kilometar,dokle za maraton ča se ove godine po prvi put u Splitu događa,je tribalo duplo više,…

Evo na,počelo je i drugo polugodište od nogometa,znate to je oni sport u kojemu dvadeset nji trče za mijuron sa ciljen da ga turnedu u gol,dokle oni ča stoji na branci od sebe čini šimiju za da bi ji u tomen naumu spriječija,a kad u tomen ne uspije i oni iz suprotne ekipe da gola,onda se nji jedanajst počmedu grlit i ljubit,a publika,oduševljeno skandira,dere se i veseli,naravno,to se dogodi ako…

Ka po običaju na prvi dan Nove godine na Spliske Bačvice padne i kupanac,u pličaku se igra na male branke,picigin,a jema oni ča kroza pličak samo prošetadu,pa da moredu meknit na društvene mriže,ka i oni ča se i okupadu,a da jin ne bude zima, vunenu kapu na glavi držidu…

Cilo vrime mi je ona moja govorila da smo mogli poč na Bebekov koncerat,a ja san se nečka,oču-neču,a ča ja znan,iša bi,pa onda nebi iša,kad jedan dan zvoni njoj mobitel,zovedu prijatelji iz Slovenije,vidin ja klima ona glavon,čujen je kako govori,aha,dobro,di,kad,u koju uru… E i kad je poklopila slušalicu,govori ona meni,e sad nima očeš-nečeš,zvala je Nataša,dolazidu u subotu na koncerat i to ti je to,astiii,sad moran poč trčat karte vazest,a ne…

Pa san tako u subotu moga slobodno poč do Poljuda vidit kako če to bit na Škorinomen predizbornomen skupu,nisan ka ovi jedan ča san ga sinja,slučajno tote,kako mi je reka, prolazija,več san tote namjerno doša,ka jema san i ja izliku da san malomen doša sa preplaton od Sjevera da mi dadu kartu za Istok,ma mi to ne triba,ka ovemu ča mi je reka da je on slučajno tote prolazija,pa ka…