Odma na početku ču objasnit šta ova djevojčica predstavlja,jerbo san kroza priču vidija da puno nji i nezna ko je ovu skulpturu napravija šta predstavlja i zašto je Sučurcu poklonjena.

Djevojčica je umjetničko djelo i rad kiparske kolonije tj. Roberta Jozića i Filipa Tadina kojega su poklonili Gradu, odnosno Sučurcu. Simbolizira našu mladost i borbu eko aktivista za čisti okoliš, potporu našima sumještanima i svima onima koji su doprinili u donošenju odluke o zabrani suspaljivanja opasnoga otpada, ka i otporu protiv prenamjene cimentar u suspalionicu smeča i opasnoga otpada (uglavnom euRopskog).

Skulptura je postavljena u lito 2013., a zbog “oštečenja” izazvanoga velikin vitron odnesena u jesen 2014. Od tada pa do početka 2016 .trajala je borba za njen povratak.Kontaktiralo se sa autorima je li oni imadu kakvoga saznanja, zašto je djevojčica maknuta i oni su rekli da su im iz grada rekli kako je odnešena jer ju je slomija vitar,posli čega su oni napravili novu, istu takvu samo čvršću.

Grad ju je potom skoro godinu dan drža u podrumu muzeja i tribale su brojne prepiske (pismene i usmene) kako bi se uspilo u namjeri da je odgovorni vratidu na staro misto. Međutim, autorsko djelo je uključivalo skulpturu djevojčice uz natpis”Djeca su najveće blago” ? Slučajno ili ne vračeni stupi-cijevi-silosi koji su sada primišteni na drugo misto i navučeni inkarton, nemadu na sebi izvorni natpis bez kojega ova skulptura po ideji umjetnika nije konpletna, tako da je bitno narušena izvorna ideja i autorovo djelo ali i krajnja poruka.

Ono šta je grad bija dužan napraviti,učinili smo na kraju mi, kao članovi udruge KEKS (Krizni eko Kaštelanski stožer).Sa ovin natpison smo vratili djevojčicu u život na pouku našoj dici, ali i starijima koji kraj nje svakodnevno prolazidu,skulptura koja je u selu zaživila ka malo šta, prihvačena bez ikakvi peceti iako puno nji nije ni znalo za njezinu priču,pa mirita da se zna”šta je pisac sa ovin tija reč”.