Kako je to bilo jedan put kad smo ja i ona išli kupit bor-jelku
Evo Van na jedna priča ča san je doživija jedan put kad san kupova bor i dokle je budete čitat doče Van za nasmijat se,ali je u biti vrlo žalosna.
Seli ja i ona moja u fiču jerbo na njemu jeman portapak i gremo ča kupit bor (jelku). Gledamo, privračamo, ovi mali, ovi veliki, oni bucmast, ovi tanak i napokon nakon jenu po ure našli smo ga to je ti i gotovo, još samo triba utvrdit cifru, koliko pinez triba za nj dat jerbo po cinan paridu ka da su zlatni, a ne srebrni. E i zovemo mi ovega ča prodaje da neka nan „bugne“ cijenu, i doša ovi i baš ono junački buga ti on nama cifru. Gledamo mi njega, gleda on nas, govori ona moja, a jeli more to šta niže? A gleda opet on nas, pa priko oka ono fiče ča smo sa njin došli pa govori, znate gospođo ovo van je srebrena jela (to mi ka neznamo)ova jela nije za vas, za dva dana če doč ona obična jelka, ča oče reč(ona ča jon iglice ni do šilveštrova ne moredu izdurat) pa morete onda doč, cijena je više nego pristupačna. Gledan ja njega mislin se ča bi mu reka, kad ova moja taman da če ga „poslat“, u zanji momenat san je povuka za rukav, ajmo ča aj.
E tot san falija samo tako, sad je meni u auto napunila glavu, bila mi je ka balun. Ma jesi vidija ča nan je reka? on če meni da ovod nima za me bora, otvara vrata da ga gre „opizdit“, di češ, sriča da je ispala kvaka kako je lagano vrata zatvorila tako da dokle je namistila ja san se več bija uputija. On če meni da zame nima bora, truč, trač ( ovo truč trač je cenzura zamisto onega ča je izgovorila) sve do doma nije jezika uvukla, a dok je ona „pričala“ ja san počeja smišljat kako onemu vratit.
Eto ti mene sutra dan nako malo uvečer da me ne pripozna, sad san doša sa suzukijen, obuka se ka da gren na prijem kod Josipoviča, a ne ka nikidan u staru robu, jerbo san se jedan put bija osmolija, a reka je Điboni drugi put ču pametnije. Bila su dvojica, a ja san čeka „facu“ dokle ne opremi mušteriju, i eto ga dobra večer gospodine, kako van mogu pomoč on če meni, a triba mi jedan bor nako veči ali da nije baš puno veliki, malo bucmast, ali ne puno širok, bilo bi dobro da je gušči itd. Dugo je on to privrača, a ja san samo govorija, ne ovoga, ne onoga a on se čudi da kako od nji dvista meni nijedan nevaja i kad san smatra da san mu vratija,onda san mu reka da san ja oni od jučera sa fičon za kojega ovde po njegovima besidan nima bora, pa neznan zašto bi ga danas bilo? Da neka iden, ajde i ti u puta pet, okrenija san se i iša ča. Znan da nije u redu ovo ča san mu napravija, ali jučer kad mi je reka da za me nima ovod bora bilo mi je nikako teško, osječa san se nikako jadno, omalovaženo, a mogu zamislit kako je onima ča stvarno ne moredu ,a tili bi za dicu učinit sve najbolje, i onda naletidu na vakoga idiota. Oče li mu ovo bit lekcija ne znan, dogodine bi moga opet malo do njega svratit.
E i onda mi je nji par na ovu priču uzvratilo da ko mi je kriv, oni su lipo jema par godin vazeli umjetni bor i više nimadu takvi problemi ka ča je poč birat, ili kojin slučajen jemat išporkanu kuču od borovi iglic. Jo ča smo sad na jedan put svi postali fini, i petnajestak dan bor u kuči jemat nan je postalo teško, boji je oni o plastike, samo neznan jeli jin ga teško svaku godinu nanovo kitit, pa bi jin ja da ideju da neka lipo na njega montiradu kola tako da ga moredu onako okičenoga turnit do garaže oli konobe i meknedu u koji kantun i pokriju ga do druge godine kad opet dođe vrime za nj, ako ji u međuvrimenu ne štufa i guranje otega bora.
Tako mi je jedan put kad san vodija pasa u šetnju ovi jedan doša ajme lipe beštije,
da bi volija i on jemat takoga, ali da se jema okolo nji puno zaje.avat pa je odusta odo toga, a to je jedan od oni sa plastičnin boron, pa san mu reka, a znaš ča najbolje da vazmeš jednoga plastičnoga pasa lipo di ga ostaviš tot češ ga nač,
neče ti bit okolo ni dlak ni govan, neš ga tribat ni šetat niti mu davat jist niti pit, i ča je najvažnije kad ideš na godišnji odmor neš se tribat brigat di češ sa njin. Iako ovo zanje puno nji rješaje na način da ga pusti na cestu neka se sam snalazi. Jedva da san uletija u drugu temu, gren ča jerbo se neču moč fermat ča mi je sve sad počelo na pamet padat.
Ovo gori napisano je staro ima jednu,a biče pet godin i dan danas kad se sitin toga dođe mi za promislit kako je onima koji stvarno nimadu,a u ove dane očedu dici priuštit da i njima budedu to lipi i ugodni blagdani. Pustite sad priče i floskule kako je to samo ono materijalno,jerbo da je bitno ono duhovno.
Došašče u Sučurcu

@iskrenome fala na videju
Otvori ...A koja je ovo kreacija?

Još od prošle nedije prije utaknice od Ajduka i Dinama na ponistraman od jedne kuče u našemu selu stojidu kreacije ka ča ji vidite na slikan koje su ovi dan uz onu o bonbardiranju jedne od komentiraniji u selu. Oto da je čovik u koroti zbog izgubljeni 5-0 ne stoji jerbo ka šta san več na početku reka kreacija je osvanila na ponistran i prije nego li je oni nesriknji…
Otvori ...Sveti Nikola u Sučurcu

Danas se kroz Kaštila u kočiji provoza Sveti Nikola na opču radost dičice koja su ga u svakome mistu ka i u Sučurcu dočekala isprid jelke koju su tokon jutra kitili.I staro i mlado je sa smješkon na licu mavalo kočiji koja je sa nekin čudnin putniciman prolazila kroz misto i uputila se doli prema Kaštilima uz pozdravljanje sirenan iz aut koje su prolazile ceston. @iskrenome fala na videju i…
Otvori ...Sinočnje obilježavanje 70.godišnjice bombardiranja Sučurca

U Župnoj crkvi Sv. Jurja m. sinoč je slavljena Sveta Misa zadušnica, koju je predvodija mons. dr. Marin Barišič. Nakon mise put staroga kanpanela uputila se procesija di se molilo odrišenje položili vijenci i stavile šterike.
Otvori ...Sedamdeset godina sječanja

Cila Brošura iz 1993. godine koju je udruga “Podvorje” izdala povodom pedesete obljetnice tragičnog događaja. Brošuru morete listat pomoču ovi doli strelic (livo desno) ili (gori doli) sa kolon od miša. Fala Filku Garbinu na PDF-u brošure.
Otvori ...Župa Sv. Jurja m. u Kaštel Sučurcu: Spomen večer i „Sučuraška Golgota“

U povodu obilježavanja 70. obljetnice savezničkoga bombardiranja Kaštel Sučurca,sinoč je u Župnoj crkvi Sv. Jurja m. u Kaštel Sučurcu održana Spomen večer i predstavljanje monodrame “Sučuraška Golgota” autorice Renate Dobrič koju je premijerno čitala prof. Zlata Dubravčič.Bila je to glazbeno- poetsko- prozna večer u spomen na sve poginule u največoj tragediji našega mista na kojoj su bile čitane pisme Miroslava Luketina i monolog Kažimira Alfireviča, pivala je djevojačka klapa “Kčeri…
Otvori ...








Komentiraj