Prošlu sedmicu su na Sokolanu meknute nove skale za ulazit u more,one stare, zarđale, su išle u ropotarnicu povijesti,a ove nove su toliko velike da se u isto vrime moredu na njiman mimoilazit oni ča ulazidu i oni ča iz mora izlazidu,a nji ka i ostali pet skal ča je zanji par godin u selo postavljeno, donirala je tvrtka “DAMOR”.

Jutros me zvalo na mobitel da neka dođen slikat smrad i šporkicu ča gre iz Tunbina u more. A kad san odo tamo doša na Rivu onda su me oni dočekali da jesan li bija na Gojaču,je li Tunbin,je,bija san.

Posli radov ča su ji činili za primistit fra Bernardina svaki put nakon kiše ostane lokvetina i dugo iza toga se tote ne more prolazit.

U subotu su u Gospojskoj štradi Ante, Ivica,Tomislav,Vanja,Josip i Ivo,članovi Splicke Scene uspili publiku dvi ure držat atento,svi su čekali ča če sad koko od nji novoga reč,a nije u današnje vrime baš lako bit stend ap komičar,sa mikrofonon u ruci,na milost i nemilost stojiš sam isprid publike i strepiš kako čedu oni sa suprotne bande ča jin je puna kapa svega, reagirat na ono ča če komičar reč,a moran…

Na južnomen zidu od rukometnoga igrališta članovi Sučuraške Torcide su učinili jedan puno lipi mural u koji se uložilo puno truda i ljubavi,ali posal ni izbliza nije gotov,mora se sa sjeverne strane sanirat zid,jerbo kroza pukotine zida če kad bude padat kiša probijat voda i uništavat oti mural,a isto tako po planoviman, rukometno igralište bi tribalo krasit još murali.

Nakon ča san obavijestija i popa i presjednika MO-a jučera san opet iša vidit na groblje ča se događa,mislija san da ču nač konzervatore,ali san naša samo čovika koji radi na bageru,pa san ga pita je li mu ko reka da ferma sa radoviman,zbog kostiju koje su tu nađene i koji mi je reka da mu je rečeno da neka nastavi sa radoviman,a ovi ča je bija sa menon se…

Jučera je mobitel bija užaren,sa svi stran je zvalo da ča se ono u Gospe kopa,pa san iša vidit i je,sve je isprid raskopano,a tamo na zapad di su oni čenpresi je i dijal žil okinut,a u selo odma krenila priča da zašto se to kopa kad se uvik govorilo da su tu naši preci pokapani,znan kad san u svoje vrime, kad mi je otac ono bija groblje vodija pita,da…

Kako san jučera zbog onega ča se isprid crikve kopa par puti bija na groblju,e oti zanji put kad san izlazija iz Fiče odma mi je iz daljine mavalo da dođen,a ča je,ma ča ča je,sramota,na nijednoj od tri čatrnje (isprid mrtvačnice,na staromen dilu i doli južnomen dilu groblja)ne moreš vode napunit,jedina ča radi je ona četvrta,ča se nalazi namo skroz na istočnu stranu.

Odma na početku moran reč da me sjednice ča ji jemamo u Mjesnomen odboru sa odgovoriman zašto to šta smo mi tražili da nan u selu triba,ne moremo imat-dobit,podsječaju na onu Britansku seriju „Da ministre“,baš na zanjemu sastanku,niko vrime san drža zatvorene oči i samo sluša odgovore presjednika MO i mislija da san u toj priči,ali kad san otvorija oči,suočija san se sa žalosnom stvarnošču. Od zanjega sastanka Mjesnoga Odbora…