Ma štufalo me više gledat one nike gnjile bišave daske od naza milijun godin,robu sa bužan od gagric,knjige i bilježnice sa žutiman stranican ča vonjadu po tumidi,cakla,naslagane stine,sarkofage,stupe,lipljene kockice od stinčic u bojan sa kojiman radidu nike slike, kamene ploče sa nikin tamo isklesanin texton ča čedu ji još ko zna koliko generacij privodit,ruzinave mače,pištolje, teče…,nike tamo nepravilne krugove učinjene od bakra sa nikiman likoviman i brojiman u sredini,razbivene,pa lipljene keramičke sude koji tri dila fali, pa onda razne figure-muškoga i ženskoga oblika kojiman fali-komen ruka,komen noga kome,podlaktica,nadlaktica,gnjat,glava…, pa ti nije jasno u današnje vrime da to stoji tako ruvinano,kad lipo u tri-de od plastike moreš napravit koji očeš dijal i nadožuntat di fali pa da to bude onako ka ča ga je meštar u originalu bija učinija.

Gren ja gledat tamo ča jema u modernoj umjetnosti i tako govoridu da triba gledat prema naprid,da ne triba spominjat ča je bilo (naravno kako komen trenutno odgovara),pa kad kome zatriba vrati se i po sedandeset godin,a kad greš malo čeprkat ča je bilo naza dvadeset petnajst,deset,oli pet godin unazad,onda ti rečedu da triba gledat naprid,a ne se vračat nazad.

Hm,opet san zaluta u pespuče naše lude svakodnevnice,ali vratimo se mi na otu suvremenu umjetnost i razniman instalacijan koje tote moreš vidit,a pravo da van rečen kad mi ništo nije jasno i ne trudin se sebi baš puno objašnjavat “ča je pisac tija reč”,zanimljivije mi je to, kako pojedini posjetitelji reagiradu,pa bome dalo bi se lipi knjig o tomen napisat i to na metre,duže od Gričke vištice,ma kako samo složidu onu facu ka od mudraca koji misaono ginga glavon i još se toliko užividu pa počmedu oniman okolo sebe objašnjavat,a oni koji ne uspijedu pobignit,kolutadu očiman i gledadu kako če se spasit i di uteč…

Ono ča vidite sliku da svit stoji na jarpi i gleda u televiziju nije nikakva instalacija,nego se gleda rukomet.

Ka i slika sa zlatnin retriveron ča čeka zavezan kad če gazda doč po njega.