Kako i na koji način se riješit smeča koje je samo za nas smeče dok je za napredni dijal svita to odavna vrlo vridna sirovina.

Bilo je to tamo u lito 2015.godine da su prof. Stanko Uršić i Slaven Dobrović (koji je nakon toga posli izbori posta ministar zaštite okoliša) Kaštelanskoj javnosti i vodečiman ljudiman našega grada na tematskoj sjednici govorili o problemima sa otpadon koji je za nas još uvik smeče koje nemilice bacamo i da se u našoj državi to sve skupa vrlo sporo kreče.Pa se moga čut podatak da za gospodarenje otpadon za cilu Hrvasku triba okolo milijardu i trista milijuni kun. E sad kad se čuje ota cifra reče koko da je to puno pinez,a s druge bande kad se zna da nan  2018 godine ističe datum koji nan je EU dala da to sve sa smečen dovedemo u red, jer ako to ne budemo učinit sljedidu velike novčane kazne, onda se ta cifra i ne pari tako velika.

Cila mudrost je  u ekološkomen pristupu i ekološki zasnovanomen sustavu za gospodarenje otpadon šta znači da se otpad mora vratit u materijalni kružni protok,jer je smeče pomišani otpad koji je iša u nepovrat tako Karepovac ostaje tamo di je i usporedili su ga na način da “kad ubijete čovika nima povratka”. Znači triba uspostavit ekološki sustav, i više nema smeča,jer odvojeni otpad=sekundarna sirovina,a takav sustav je tri do sedan puti jeftiniji od bilo kojega drugoga sustava i u ovomen sustavu nema nikakvih ostataka.

Pa se tako moga čut podatak da se npr.na sustavu odvojenoga prikupljanja u budučnosti more zaposlit 500 novi radnika, u pogonima za recikliranje dodatni novi 20 000 zaposleni,dok u centrima za ponovnu upotrebu 10 000 novozaposleni.

Znači,gradovi,opčine…(nikako privatnici) bi imali svoje firme koje se bavidu otpadon(reciklažna dvorišta,sortirnice,komposišta koja bi do 2020 godine tribala bit u funkciji),a to bi se odvijalo na način da bi pojedinac bija vezan ugovoron prema firmi koja se bavi ovom djelatnošču, ima bi magnetsku karticu sa kojom bi moga dobit kodirane vriče šta če bit provedeno kroz sustav di če bit registrirano da smo mi te vriče (žutu, zelenu, bilu, plavu…) uzeli i za njih odgovaramo i u svaku moramo bacat samo ono za šta su predviđene,a račune čemo dobivat prema količini vrič koje smo napunili,s tin da če oni koji imaju okučnice kompostirat po vrtoviman,šta če in se odrazit na manjima računima.

Dalje,umisto da bacadu kredence,postelje,televizije,frižidere,…,građani če lipo nazvat određenu gradsku službu koja če oto šta oni mislidu bacit uzest,odvest u određenu halu di če meštar od elektronike popravit svoje,marangun ono ča je njegova domena,električar ča je njegovo i to če se dalje prodavat u takozvanin “socijalniman dučaniman”od čega če se oti zaposlenici samofinancirat.Ekologija i ekonomija poklapadu se jedno sa drugin,samo triba angažiranost lokalne zajednice koja če oto pokrenit.

Znači,kako su predavači rekli ova izdvojena gradska firma  bi se samofinancirala i zapošljavala oko četrdesetak radnika,jer računica je da u ovakvomen sustavu na iljadu stanovnika ide jedan zaposleni

Gosti-predavači su naglasili da se oni nudidu čelniciman grada Kaštili u realizaciji ovoga projekta,grad im triba osigurat pet mladih ljudi koje če oni educirat i uputit u sve ono o čemu su govorili i da njima ništa ne tribadu platit,njima su dovoljne njijove plače,a oni su spremni u svakomen momentu pomoč onome ko to oče,pa tako i Kaštilima za koja govoridu da  bi relativno brzo mogla krenit pravin puten i doč na 60% odvajanja ali naravno, triba postojat politička volja lokalne zajednice.

Nakon završenoga izlaganja znanstvenici su rekli prisutnima, među kojima su bili i Gradonačelnik i dogradonačelnici,viječnici… da neka postave pitanja i to neka ji se pri tome šta žešče napadne i izazivaju ih da pronađu slabu točku ovoga sustava.

Pa je onda Ivan Čagalj- upravitelj Vlastitoga pogona ovu prezentaciju pofalija i namjeru pozdravija,ma je ono poznato ALI i ovi put zauzelo glavno misto pa se tako moglo čut ,ALI grad ima obavezujuči  ugovor sa Karepovcen,di ga je Slaven Dobrović prikinija i reka da kakve to  ima veze,jerbo Grad ima ugovor sa isporukon po volumenu smeča i ako se pak samostalno odluči na cirkularnu ekonomiju, odnosno recikliranje i odvajanje otpada ka samoisplativu sirovinu; staklo, papir, plastiku, te vrlo bitno kompostiranje, onda bi se samo smanjija volumen i u konačnici manje plačalo Čistoći, a više bi prihoda ostajalo Gradu. Tako da je moguče kako bi taj isti ugovor na kraju poništila i sama Čistoća.

Drugo ALI je da Grad nema potriban novaca ni resursa i da je njihov dvogodišnji plan kupnja zemljišnog prostora i formiranje reciklažnoga dvorišta, te uz dva zelena otoka u nabavci osigurat sredstva za još nekoliko zelenih otoka.. nakon čega su ga sugovornici također prikinili i u najboljoj namjeri molili da Grad u takvu investiciju ne ulazi.. Zašto?.. Jer je to čista šminka i nepotribno bacanje novaca.. isto kao šta je i reciklažno dvorište, bez nabavke sortirnice, preše i balirke.

Nakon šta su od strane gradski čelnika mogli čut od nedostaku novaca, ponudili su im stroj s Krka kao i spajanje s otkupljivačima poput recimo skupog otkupa plastike u Virovitici,jer 180 000 tona  plastike se  danas uvozi tako,da tu nema problema,kao i za papir…

Uporedo s tim početnim koracima samoodržive ekonomije započela bi edukacija i daljni vid ekološke isplativosti… međutim dojam je na kraju ipak bija sa puno tih ALI koji su eto ostali u zraku…

E a sad ču i ja upotrijebit oto famozno ali,pa ču reč da je eto od onda prošlo malo više od dvi godine,a u međuvrimenu je izletilo vrime u kojemu su Kaštila učinila samo tkz. reciklažno dvorište od neki iljadu i dvista kvadrati koji jema bit još uvik nije gotovo,a 2018 godina,koja nan je dana ka rok za odvajanje otpada nan dolazi za trideset daan,a od prvi jedanajestoga stupila je na snagu Uredba o gospodarenju komunalnin otpadon i svi su, ka da nisu znali da če do ovoga doč, ostali nikako ka zatečeni,tako da sad gradovi i opčine imadu tri miseca da se sa oton uredbon i uskladidu.

Ali več se nazire da čemo plačat lipe penale,jerbo kako se do sad moglo vidit Evropska unija-komisija nije bila baš blaga prema onima koji njene naputke nisu poštivali.,pa je tako Slovačka jednokratno platila 939 000 euri i 6794 eura dnevno zbog nezatvoreni odlagališti otpada,Italija je morala platit 40 milijuni euri,a Grčka je zbog ilegalni deponiji jednokratno platila 10 milijuni,dok 14,5 milijuni euri plača svaki šest miseci u kojima su deponiji otvoreni.

Onda imamo i Pravilnik po kojemu plačamo kazne za svaku tonu nerazdvojenoga otpada koje su za 2017 g.iznosile oko 100 kuna po toni uz dopušteni osandeset posto nerazvrstanoga otpada,dok če se 2022 g. doč na cifru od 200 kuna po toni uz dopušteni 50% nerazvrstanoga otpada,naravno,uz to se moremo nadat i kazni od Evropske komisije,jer u uređeniman sustaviman količina odvojenoga otpada godišnje se more povečat između desetak do petnajst posto,dok je Hrvatska trenutno na oko 16%

I ko bi to na kraju triba platit? A ka i uvik,mi.

A o tomen jesu li Kaštila mogla več odavna imat uhodano odvajanje otpada zaključite sami,da nebi ka i uvik ispalo vidi njega pametnjakoviča.